nedjelja, 02 avgust 2015 10:27

Govor lidera Islamske revolucije tokom susreta sa zvaničnicima IR Iran i ambasadorima islamskih zemalja u Teheranu

Govor lidera Islamske revolucije tokom susreta sa zvaničnicima IR Iran i ambasadorima islamskih zemalja u Teheranu

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Danas u islamskom svijetu postoje mnogobrojni problemi.

Islam toliko naglašava pitanje jedinstva i suživota muslimana i naglašava važnost bratstva među muslimanima; čak i kada se govori o pitanju „čvrstog vezivanja za Božije uže", moguće je da se svi pojedinačno vežemo za Božije uže, (ali) vidimo da to Islam ne preporučuje; nego se jasno kaže da se svi zajedno (a ne pojedinačno) trebamo vezati za Božije uže, da budemo zajedno. Sa svim ovim savjetima i preporukama, sa toliko naglašavanja, danas, mi muslimani nažalost ne postupamo prema ovoj Božijoj naredbi; a rezultat je upravo ovo što se sada vidi. Ja želim od svih slojeva muslimanskog društva, posebno vjerskih autoriteta i uleme, intelektualaca, državnih zvaničnika, političara, elite, naučnika u svim zemljama zatražiti da u svim ovim zavjerama pronađu i posmatraju ruke neprijatelja Islama. Ove zavjere nisu prirodne, ove zavjere su nametnute, ove zavjere su namještene. Muslimani, globalno gledajući, mogu živjeti jedni sa drugima i iskustvo je to pokazalo da kada god nije bilo nikakvih inostranih zavjera, kada nije bilo neprijateljskih urota, kada nije bilo neprijateljstava, (muslimani) su živjeli zajedno (bez ikakvih problema). Mi smo to vidjeli u svojoj državi, mi smo to vidjeli u Iraku, i u drugim islamskim zemljama smo to dobro vidjeli.

Ove zavjere oni injektiraju u islamski svijet; a zašto? Zato jer su u tim zavjerama skriveni interesi svjetkih velesila. Oni ne žele da islamski ummet bude jedinstven; oni ne žele da ova velika snaga, bude uzvišena na horizontu svjetskih velesila i da se pokaže i dokaže; oni to ne žele. Da je islamski svijet jedinstven, da islamski svijet insistira na svojim zajedničkim kvalitetima i pojedinostima, zasigurno bi u diplomatsko-političkom svijetu bila vanredna snaga i sila sa ovako velikim brojem stanovnika; sa toliko važnih zemalja sa još važnijim gografskim položajima; sa svim tim prirodnim blagom i resursima, sa svim bogatim resursima i ljudskom snagom; da smo mi ujedinjeni, tako bi se nešto desilo u svijetu. Oni ne žele da do toga dođe. Oni su u naš region implantirali izraelski cionistički režim kako bi stvarali razdor; kako bi regionalne zemlje pozabavili samim sobom.

Mnoge muslimanske vlade i pojedini političari islamskog svijeta – među kojima je i bivši zlokobni režim u našoj državi, ali i na drugim mjestima – su uspostavili odnose i saradnju sa izraelskim režimom, sa cionistima koji su okupatori; koji su otimači; koji su ugnjetači; koji su agresori; koji su ubice; koji su zainteresirani za širenje svoje teritorije; koji su govorili „od Nila do Eufrata"; sa ovakvim sistemom su uspostavili odnose i u potpunosti ignorisali sve probleme i neprijateljstva; ali to nisu radile i nacije, nacije su u svojim srcima gajile snažan talas energije odbojnosti prema cionističkom agresoru i cionističkim vlastima.

A šta su oni uradili? Oni su pokrenuli sve ove građanske ratove; ove sukobe između sunita i šiita; oni su radili na formiranju tih zločinačkih i zlotvorskih organizacija kao što su El Kaida, DAIŠ i druge a sve kako bi nas bacili u lovačku mrežu i nacije okrenuli jedne protiv drugih. A to su ruke agresora i njihovih izdajnika.

Pojedini Amerikanci su u svojim memoarima priznavali (i otkrivali) da su učestvovali u formiranju DAIŠ-a, u širenju DAIŠ-a, u pozicioniranju DAIŠ-a. A i danas ih podržavaju. A sada je formirana „koalicija protiv DAIŠ-a". Naravno, moja malenkost uopšte ne prihvata da se radi o nekakvoj koaliciji protiv DAIŠ-a; ali, čak i kada bi pretpostavili ili zamislili da se radi o tome; (postavlja se pitanje) pa da li se radi samo o DAIŠ-u? Različite grupacija sa velikim bogatstvom i sa različitim nazivima djeluju u okruženju islamskog svijeta, u islamskim zemljama, rade i aktivno djeluju na širenju terorizma, iniciraju bombaške napade; ubijaju (nevine) ljude, na ulicama, na sokacima, na tržnicama, u džamijama i na drugim mjestima ubijaju ljude. Toliko su „zabavili" narode i okrenuli sunite protiv šiita i šiite protiv sunita.

Politika imperijalističkih zemalja u ovom regionu je izdajnička; očigledno je izdajnička. U Iraku, politika svjetskih imperijalista je bila usmjerena u obaranju vlade koju je izabrao narod na demokratskim izborima; oni su u potrazi za tim; da oslabe; da ubace razdor; da ne dozvole da se radi; i rade na tome da se zavade suniti i šiiti u Iraku. Mi smo vidjeli Irak prije svih tih događaja; suniti i šiiti su međusobno živjeli u harmoniji; živjeli su u slozi; zajedno su sklapali bračne veze, dok danas moraju da budu jedni protiv drugih, da jedni na druge povlače oružje! Na koncu, oni su u potrazi da dovedu do podjele Iraka. Naša politika je u potpunosti suprotna njihovoj politici; mi smo ubijeđeni da vlada formirana na osnovu izbornih rezultata u Iraku mora biti osnažena; vjerujemo da je potrebno pokazati otpor u odnosu na ove osobe koje žele ubaciti razdor u unutrašnjosti Iraka; potrebno je boriti se protiv takvih, potrebno je sačuvati teritorijalnu cjelovitost Iraka. Ovakva politika je tačno recipročna politici svjetskih imperijalista u Iraku.

U Siriji, politika svjetskog imperijaliste je da, pod svaku cijenu, obori sa čela države vlast koja je u svijetu čuvena po otporu izraelskom cionističkom režimu; a naša politika je kontradiktorna njihovoj. Naravno, mi vjerujemo da se o Iraku, o Siriji, o Jemenu, o Bahreinu, o Libanu i svim drugim zemljama trebaju izjasniti narodi tih zemalja, da narodi tih zemalja trebaju odlučiti; ne mi i bilo ko drugi nemamo pravo da odlučujemo o sudbini drugih naroda; oni sami moraju odlučivati o sebi. To je naše ubjeđenje. Politika imperijalista prema Siriji je da oni sjednu i da izvan narodne volje kažu da u toj zemlji ne smije postojati trenutna vlada - ova vlada koja je čuvena po otporu cionističkom režimu, koja se snažno opirala cionistima – i čiji je sadašnji, ali i prijašnji predsjednik, otvoreno bio protiv cionističkog režima. Mi kažemo – ne; vlada koja potencira slogane, ciljeve i namjere otpora cionističkom režimu, ta vlada je izuzetno korisna islamskom svijetu. Mi nemamo nikakvih ličnihi interesa ili pretenzija prema Siriji ili Iraku; mi razmišljamo o cijelom islamskom svijetu, mi razmišljamo o islamskom ummetu; naši stavovi se tako kontradiktorno postavljaju prema stavovima imperijalista.

U Libanu; dugi niz godina cionisti su pod okupacijom držali veliki teritorij te zemlje, dok su imperijalisti, na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama, nijemo posmatrali sve te stvari; šutnja u koordinaciji sa zadovoljstvom. I nakon toga, pojavila se jedna grupa narodnog otpora, samopožrtvovana i vjernička, koja je najčasnija grupa narodnog regionalnog pokreta otpora, upravo ovaj pokret otpora u Libanu, a to je libanski Hizbullah – to su najvažnije narodne grupacije pokreta otpora na razini cijelog svijeta; postoji toliko malo pokreta otpora u zemljama koje bi bi bile ovako čiste, sa vjerom, sa požrtvovanošću i da tako uspješno djeluju – i oni su se usmjerili ka njihovom ubijanju, oni ih također optužuju da su teroristi. Da li je libanski Hizbullah teroristička organizacija? Da li su velike narodne oslobodilačke snage Libana terorističke skupine? Da li njihovo ime može da bude povezano sa terorizmom? Da li se onda sve narodne snage kojima se ponose u evropskim zemljama ili bilo gdje drugdje u svijetu, tokom historije – a koje su stale u odbranu svojih domovina, mogu nazvati terorističkim? Da li su i oni bili teroristi? Snage koje su se branile pred nasrtajima agresora, koje su branile svoje zemlje od nasrtaja imperijalista, koje su se žrtvovale na tom putu, dali su oni teroristi? A onda sa druge strane, istovremeno djecoubilački, odvratni, zločinački cionistički režim smatraju bratom i njegovu ruku stišću kao najboljem prijatelju; to je njihova politika.

Razlog zašto mi podržavamo libanski pokret otpora je u tome jer su oni jedna oslobodilačka i odbrambena grupacija – u pravom značenju riječi – oni se bore protiv neprijatelja, oni su jedna odbrambena grupacija, jedna hrabra i odvažna grupacija, vjerna svojim ciljevima i koja se postavlja u njihovu odbranu. Da nije bilo tako, Izrael bi u jednom danu stigao do Sejde i nakon Sejde, pa bi čak stigao i do Bejruta, danas bi Bejrut bio pod okupacijom, i više ne bi bilo Libana; oni su oslobodilačka grupacija koja je zaustavila napredovanje agresora. I tada Amerikanci, njihovi uvaženi, iskreni i pravični političari (!) za njih govore da su teroristi i da je Iran pobornik terorizma, zato što Iran podržava ovu oslobodilačku grupaciju Libanu. (!?) Pobornik terorizma!? Oni su sponzori terorizma. Vi, koji ste formirali DAIŠ, ste sponzori terorizma, vi ste ti koji obučavaju teroriste, vi ste ti koji koji cioniste, čuvate i branite pod svojim krilima, vi ste sponzori terorizma! Vama treba suditi kao poborniku i sponzoru terorizma. Upravo ovo pitanje je istovjetno i kada je riječ o Jemenu, kada je riječ o Bahreinu, ili kada je riječ o bilo kakvoj drugoj zemlji.

U Jemenu; da li onaj predsjednik koji u najosjetljivijim momentima daje ostavku kako bi stvorio jedan politički vakuum, a onda preobučen u žensku odjeću bježi iz zemlje, da li takav predsjednik ima kredibiliteta? Da li takav predsjednik ima pravo da od druge zemlje traži da izvrši agresiju i napad na njegovu zemlju, da ubija njegov narod? I sada je blizu četiri mjeseca – ili nešto više od tri mjeseca – kako oni udaraju na Jemen. A ko to udara i napada na Jemen? Ko to granatira džamije, ko pogađa bolnice, ko bombarduje gradove, ko ruši privatne kuće? Ko to ubija nevine ljude? Ko ubija nevinu djecu? Šta je njihov grijeh?

A Amerikanci to podržavaju. Ja sam sada na namazu rekao a i sada kažem da oni sada griješe. Da govore o starim greškama; da govore o 28. mordadu; i kažu da smo mi pogriješili. Da, počinili smo veliku grešku, ali vi sada griješite; vi pružate ruku prijateljstva najozloglasnijem neprijatelju, vaše ruke su u istom šeširu, a onda vi tvrdite da je Islamska Republika Iran, čiji je državni sistem u potpunosti zasnovan na narodnom izboru, vi tvrdite da je ovaj sistem diktatorski!?

Njima je nemoguće vjerovati i imati povjerenja u njih; oni nisu osobe koje bi govorile ispravno; iz njihovih usta nećete čuti ništa iskreno. I upravo u ovom teškom ispitu o kojem je govorio i uvaženi predsjednik države – koji je zaista učinio veliki trud, i on a i drugi njegovi saradnici – ti isti su tokom ovog vremenskog perioda izgovorili nebrojeno veliki broj neistina. Naravno, naši zvaničnici su reagirali na sve te stvari; prema nekim stvarima su zaista revolucionarno reagirali, radili su i sada su postigli jedno rješenje, kako bi vidjeli šta će biti od toga.

Islamski svijet danas ima samo jedan recept, a to je recept jedinstva. I u unutrašnjosti zemalja imamo isti ovaj recept; narodi moraju biti ujedinjeni. Iranska nacija mora biti jedinstvena. Da se u odnosu na ova pitanja, bilo da se radi o nuklearnom ili bilo kojem drugom pitanju, da se ne stvaraju tabori i podjele, da svaki od tih tabora nešto govori - na koncu, sada se radi jedan vrijedan posao, imaju odgovorne osobe, koje sve to slijede; ako Bog da, ono što je nacionalni interes da dobro odrede i da budu u potrazi za tim – među narodom ne smije biti nikakvih podjela.

Svemogući Gospodaru! Ti nas nagradi nagradom shvatanja dobroga na putu upute i da pređemo taj put.

Ves-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Refreširaj