nedjelja, 18 avgust 2013 10:36

Od hilafeta do šehadeta

Od hilafeta do šehadeta
  • Način davanja prisege Zapovjedniku vjernika, mir neka je na nj
  • Alijev, mir neka je na nj, izvanredni položaj
  • Borba na tri fronta

 

Način davanja prisege Zapovjedniku vjernika, mir neka je na nj

Zbog finansijskih malverzacija, nedopuštenog i sigurno nezakonitog zahvatanja u bejtul-mal, privilegiranja nedostojnih pripadnika Emevija i njihovog postavljanja na odgovorne službe u vlasti, te naposljetku zbog udaljavanja dostojnih ljudi među muhadžirima i ensarijama od sebe, te prepuštanja sudbine islamskog ummeta u ruke Emevija, Osman je navukao na sebe silnu srdžbu naroda, te je naposljetku, budući da nije reagirao na opravdane i zakonite proteste muslimana protiv promjene namjesnika i zapovjednika, naposljetku je došlo do ustanka protiv vlasti koji je za posljedicu imao njegovo ubistvo, nakon čega su ljudi dali bejat Aliju, mir neka je na nj, kao novom halifi. Od tog trenutka Alijeva, mir neka je na nj, vlast, koja počinje Osmanovim ubistvom, predstavljala je svojevrsnu revolucionarnu vlast inspiriranu ustankom i nezadovoljstvom naroda smutnjom i tlačenjima koja su se dešavala.

Jedan od primjera iskvarenosti Osmanove vlasti jeste i to što je Hakema ibn Ebul-Asa i njegov sina Mervana, koje je Poslanik prognao u Taif, a ni Ebu Bekr ni Omer se za svoje vlasti nisu usuđivali da im dopuste povratak, vratio u Medinu, pa je čak i svoju kćer udao za Mervana, i štaviše postavio ga na službu u administraciji halifata, što je izazvalo bijes naroda.

Osmanova kuća tako se četrdeset i devet dana našla pod opsadom ustanika.

 

Alijev, mir neka je na nj, izvanredni položaj

Ustanici su razmišljali samo o tome kako da uklone Osmana, i iako se tokom opsade Osmanove kuće spominjalo Alijevo ime, nije bilo jasnog programa za budućnost, tako da su se s pitanjem izbora novog halife suočili tek nakon Osmanovog ubistva.

S druge strane, među članovima šesteročlanog vijeća za izbor halife, koje su činili Ali, Abdurahman ibn Avf, Osman, Talha, Zubejr i Sa'd ibn Vekkas, dvojica njih, Abdurahman ibn Avf i Osman više nisu bili među živima, dok je među preostalima Ali, mir neka je na nj, bio uvjerljivo najomiljeniji s obzirom na njegove vrline i blistavu prošlost u islamu, tako da mu niko od ostalih nije mogao biti takmac. Upravo zato su ljudi uglavnom bili Alijevi, mir neka je na nj, zagovornici.

Ali, mir neka je na nj,procijenivši situaciju i svjestan promjena koje su se desile u Osmanovo doba te udaljavanja muslimana od izvornog islama, dobro je znao da će vladavina nakon perioda iskvarene Osmanove vlasti biti izuzetno teška, te da ljudi, naročito plemenske vođe, neće lahko prihvatiti reforme koje je imao na umu i uspostavu pravde. Stoga nije prihvatio prisegu koji su mu ustanici ponudili.

Historičari se slažu oko toga da je Osman ubijen u zul-hidždžetu 35. h.g., no razilaze se oko tačnog datuma.

U tom periodu, vođe ustanka posjetili su Alija, mir neka je na nj, ali on nije pokazao naročitu susretljivost prema njima, a kad su mu ponudili svoju prisegu, budući da situaciju nije smatrao prikladnom, rekao je: “Ostavite me i tražite nekog drugog. Suočavamo se s pitanjem koje ima lica i boje, koje srce ni jedno ne može izdržati, niti razum ijedan prihvatiti. Doista, vidici su zamagljeni, a Pravi put je zagubljen. Znajte da ću vas, ako vam se odazovem, voditi kako ja znam i da neću slušati šta neko kaže ili grdi. Ako me napustite, onda sam isti kao i vi. Moguće je da ću najbolje od vas slušati i pokoravati se onome kojega vi postavite da vas vodi. Bolji sam vam kao savjetnik nego kao vladar.”

No, budući da je posjeta bilo sve više i da je insistiranje muslimana bilo sve veće, odnosno radilo se o pravoj bujici ljudi koji su, umorni od dotadašnje nepravde i nasilja i vapeći za pravdom, opsjedali Imamovu kuću, Imam je osjećao svojom obavezom da prihvati prisegu naroda.

Na nekoliko mjesta u Nehdžul-belagi Imam ukazuje na ovaj žustar prijem i insistiranje ljudi na prisezi, kao naprimjer:

“Oni navaljivahu na mene kao što deve navaljuju jedna na drugu kad prispiju do vode pitke onda kad su raspuštene nakon razvezivanja nogu, sve dok ne pomislih da će ili ubiti mene ili se međusobno poubijati ispred mene. Razmišljao sam o pitanju tom iznutra i izvana tako da mi je to priječilo spavanje.”

Na drugom mjestu pruža nam sliku navaljivanja i insistiranja ljudi, i njihove ogromne radosti i veselja na vijest da je Ali, mir neka je na nj, prihvatio bejat:

“Vukli ste mi ruku radi davanja prisege, ali sam je zadržavao. Potezali ste, ali sam je ustezao. Onda ste se gurali oko mene kao što se guraju deve žedne oko korita za napajanje, tako da je obuća pokidana, ogrtač spao i nemoćni zgnječen. I veselje svijeta davanju prisege bijaše tako

vidljivo da su djeca mala osjećala radost, starci teturali i bolesni žurno dolazili radi toga, a djevojske mlade hrlile bez velova.”

I u hutbi Šikšikija Imam, mir neka je na nj, također govori o zanosu s kojim ga je narod prihvatio i razlozima svog prihvatanja hilafeta:

“U tom času ništa me ne iznenadi do mnoštvo ljudi koji navališe na mene. Ustremiše se prema meni sa strana svih, poput grive hijene, tako silno da su prignječili Hasana i Husejna i razderali mi oba kraja ogrtača na plećima. Okupili su se oko mene poput stada ovaca i koza.

Kada uzeh uzde vodstva državnog, jedna se stranka ocijepi, druga posta neposlušna, dok ostatak započe djelovati nezakoniti, kao da nisu čuli riječi Božije: „Što se tiče života budućeg, Mi ga darujemo onima koji ne traže da se uznose na Zemlji, niti da uz to šire pokvarenost, jer budućnost pripada onima koji su svjesni Boga.‟

Da, Boga mi, čuli su ih i razumjeli, ali svijet ovaj zasvjetlucao je u očima njihovim i ukrasi njegovi su ih zaveli. Pripazite, tako mi Onoga Koji rascjepljuje zrno i stvara bića živa, da mi ne dođoše ljudi i da podržavatelji ne istrošiše uvjeravanja, i da se učeni ne osloniše na Boga, s obavezom da neće pristati na proždrljivost tlačitelja i glad tlačenih, zbacio bih uže hilafeta na njegova pleća i postupao bih s posljednjim jednako kao i s prvim. Vidjeli biste onda da u pogledu mome ovaj svijet vaš nije bolji od kihanja koze.”

 

Borba na tri fronta

Alijev, mir neka je na nj, hilafet i njegova vlast orijentirana na pravdu, poštenje i oživljavanje izvornih islamskih tradicija, teško je pala određenim skupinama i takvi su formirali front protiv njegove vlasti. Ta suprotstavljenost naposljetku je izrodila i trojake sukobe – one sa nakisinima, kasitinima i marikinima, a u nastavku ćemo kazati ponešto o svakom od tih sukoba:

  • Sukob sa nakisinima
  • Sukob sa kasitinima
  • Sukob sa marikinima

 

Sukob sa nakisinima

Sukob sa nakisinima (kršiteljima sporazuma) desio se tako što su Talha i Zubejr, koji su dali prisegu Aliju, zatražili da preuzmu zapovjedništvo nad Basrom i Kufom, no Imam se s tim nije složio. Oni su naposljetku tajno napustili Medinu i otišli u Mekku, gdje su, uz pomoć Emevija i sredstvima iz bejtul-mala, formirali vojsku i onda se zaputili u Basru te preuzeli vlast ondje. Ali, mir neka je na nj, onda je napustio Medinu kako bi se obračunao s njima, te se u blizini Basre odigrala žestoka bitka koja je završila Alijevom pobjedom i porazom nakisina. Riječ je o Bici oko deve, o kojoj bi se moglo zasebno opšitno govoriti. Ova bitka desila se 36. godine po Hidžri.

Sukob sa kasitinima

Još prije Alijevog, mir neka je na nj, preuzimanja hilafeta, Muavija je pripravio sebi sve preduvjete za uspostavu vlastitog halifata u Šamu. Kad je Imam preuzeo hilafet, poslao je Muaviji ukaz kojim ga opoziva s mjesta namjesnika u Šamu, budući da se nikad nije slagao s tim da Muaviji bude povjeren ovaj položaj. Taj spor rezultirao je sukobom vojski iz Iraka i Šama na Sifinu, gdje je Alijeva, mir neka je na nj, vojska bila blizu pobjedi, ali je Muavija, osobitim lukavstvima i smicalicama, uspio među Alijevom vojskom izazvati razdor i pobunu.

Naposljetku, pred velikim navaljivanjem svojih drugova, Imam se morao složiti s idejom da Ebu Musa A'šari i Amr 'As budu suci koji će odlučiti o tome šta je najbolje po prosperitet islama i muslimana. Pritisci na Zapovjednika vjernika da prihvati njihovu presudu bili su tako žestoki da bi se, u slučaju da ne prihvati presudu, i njegov život našao u opasnosti, a njegovom smrću muslimani bi se suočili s ogromnom krizom. Kad je došlo vrijeme da presuditelji iznesu svoje mišljenje, Amr 'As prevario je Ebu Musu, i time je kvarni Muavijin

plan svima postao očit. Nakon ovog slučaja sa presuđivanjem, jedan dio muslimana koji su dotad bili na Alijevoj, mir neka je na nj, strani, sad su nastupili protiv njega, i to kritizirajući Imama zbog prihvatanja presuđivanja koje su mu sami svojim pritiscima nametnuli. Bitka sa kasitinima desila se 37. godine po Hidžri.

Sukob sa marikinima

Marikini su upravo ona skupina koja je Alija, mir neka je na nj, koja je natjerala da prihvati arbitražu, a onda su se, nekoliko dana kasnije, predomislili, i tražili su od Imama da poništi postignuti sporazum. Međutim, Ali, mir neka je na nj, nije bio neko ko bi pogazio svoju riječ i prekršio dogovoreni sporazum. Ovi su se onda odmetnuli, stali su protiv hazreti Alija, mir neka je na nj, te su se na Nehrevanu sukobili s njim. Hazreti Ali je pobijedio u ovoj bici, no zloba je ostala živa u srcima. Ova bitka desila se 38., ili po nekim historičarima 39. h.g. Ali, mir neka je na nj, nakon četiri godine i nekoliko mjeseci vladavine, u noći 19. ramazana 40. godine po Hidžri, ostvario je šehadet usljed udarca Abdurahmana ibn Muldžema, jednog od marikina.

Upišite komentar


Security code
Refresh