subota, 17 maj 2014 12:42

Sura Vjernici - Al-Mu'minun; 8-14. ajet (2. dio)

Sura Vjernici - Al-Mu'minun; 8-14. ajet (2. dio)

 

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Neka je selam na čistu dušu Poslanika milosti, hazreti Muhammeda Mustafu (s.a.v.a); i selam vama poštovani slušaoci. S vama smo u još jednoj emisiji „Put prema svjetlosti“ u kojoj ćemo vas upoznati s jednostavnim i lahkim tumačenjem ajeta Božijeg govora u Časnom Kur'anu.

 

Na početku slušamo učenje 8. i 9. ajet sure "El-Mu'minun":

وَالَّذِینَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ

i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, (23:8)

وَالَّذِینَ هُمْ عَلَى صَلَوَاتِهِمْ یُحَافِظُونَ

i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju – (23:9)

U prethodnoj emisiji smo se upoznali s nekim osobinama vjernika. Ovaj ajet ukazuje na njihova druga svojstva i kaže: „Vjernici su pouzdani. Oni čuvaju i Božije i ljudske amanete.“ Važno je napomenuti da su Božija Knjiga i sunnet Poslanika i njegove Porodice (a.s) veliki i teški Božiji amaneti. Čuvanje tih amaneta je moguće samo kroz obavljanje vjerskih zadaća i obaveza.

Prema predajama, u čuvanju amaneta ljudi, nema razlike između vjernika i nevjernika. Amanet se mora vratiti vlasniku, bio on dobročinitelj ili činio loša djela, bio vrijedan ili bezvrijedan. Osobine poput pouzdanosti i istinoljubivost su toliko važne da su Imami iz Poslanikove Porodice savjetovali da se za razlikovanje dobrih i loših ljudi, ne gleda u njihov namaz, post ili haždž, nego u istinoljubivost i pouzdanost.

Poštovanje porodičnih dogovora i obećanja, odanost zavjetima i društvenim dogovorima, je još jedno svojstvo vjernika. Poštovanje zavjeta i dogovora (poput amaneta) nije samo za vjernike, te se  zavjeti sklopljeni s nevjernicima ne smiju se skrnaviti i gaziti. Časni Kur'an, nakon nekoliko važnih svojstava vjernika, na kraju ponovo ukazuje na namaz koji je na njihovom čelu, a ovoga puta naglašava čuvanje namaza, njegovog vremena i pravila. Zanimljivo je da svojstva vjernika počinju sa skrušenosti u namazu, a završavaju očuvanjem namaza. Ovo je pokazatelj ključne uloge namaza u čovjekovom napretku i odgoju.

Iz ovih ajeta učimo:

  1. Odgovornost i poštovanje vjerskih zakona i društvenih ugovora su pokazatelji vjere.
  2. Očuvanje vjerskih pravila i naredbi i preciznost u njihovom izvršavanju čini da čovjekova vjera napreduje i da se on približava Bogu.

Sada slušamo učenje 10. i 11. ajeta sure "El-Mu'minun":

اُولَئِکَ هُمُ الْوَارِثُونَ

oni su dostojni nasljednici, (23:10)

اَلَّذِینَ یَرِثُونَ الْفِرْدَوْسَ هُمْ فِیهَا خَالِدُونَ

koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti. (23:11)

Ovi ajeti krajem istinskih vjernika smatraju vječnim Božijim džennetom kojeg će naslijediti. Zanimljivo je to da se u ovim ajetima koristi izraz „nasljedstvo“ i to dvaput. To je možda zato što je Božija nagrada, iako na temelju ljudskih djela, toliko velika i neobjašnjiva da je naspram neznatnih čovjekovih djela poput nasljedstva koje nasljedniku stiže bez truda i mučenja.

Iz ovih ajeta učimo:

  1. Čovjekov imetak se na dunjaluku ostavlja drugima u nasljedstvo, ali su njegova djela nasljedstvo koje će na ahiretu njemu stići.
  2. Džennet je vječna nagrada za vjernike. U njemu nema nikakve promjene ni zamjene.

Sada slušamo učenje 12., 13. i 14. ajeta sure "El-Mu'minun":

وَلَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ مِن سُلَالَةٍ مِّن طِینٍ

Mi čovjeka od bîti zemlje stvaramo, (23:12)

ثُمَّ جَعَلْنَاهُ نُطْفَةً فِی قَرَارٍ مَّکِینٍ

zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, (23:13)

ثُمَّ خَلَقْنَا النُّطْفَةَ عَلَقَةً فَخَلَقْنَا الْعَلَقَةَ مُضْغَةً فَخَلَقْنَا الْمُضْغَةَ عِظَامًا فَکَسَوْنَا الْعِظَامَ لَحْمًا ثُمَّ أَنشَأْنَاهُ خَلْقًا آخَرَ فَتَبَارَکَ اللَّهُ أَحْسَنُ الْخَالِقِینَ

pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj! (23:14)

Nakon osobina vjernika koje su spomenute u prvim ajetima sure „El-Mu'minun“, ovi ajeti pozivaju čovjeka da se upozna s prvim stadijima svog razvoja u majčinoj utrobi i kažu: „Samo stvaranje čovjeka je od vode i zemlje, a Stvoritelj mu je Svojom moći dao toliko talenata i kapaciteta da može prelaziti najviše stepene savršenstva. Svakako, Sveznajući i Mudri Bog je opstanak ljudske vrste odredio kroz zakon parova, postavljanjem zametka u majčinu maternicu koji tokom devet mjeseci prelazi čudnovate stepene razvoja.

Ukazivanje na stepene razvoja ljudskog embria, što je objavljeno prije hiljadu i četiri stotine godina, je jedna od mu'džiza Časnog Kur'ana i nema nikakve suprotnosti s onima što je otkrila današnja nauka. A u vrijeme objave Kur'ana nije postojao nikakav način da se sazna šta se dešava unutar maternice. U posljednjim stoljećima, čovjek je savremenom aparaturom uspio snimiti unutrašnjost maternice i vidjeti te stepene.

Kraj 14. ajeta ukazuje na fazu koja se ne vidi u ljudskim promatranjima, a to je stepen udahnuća duše u tijelo koju Kur'an naziva drugim stvaranjem. To je stvaranje koje čovjeka čini uzvišenijim od drugih bića, a Bog se zbog toga proziva najboljim Stvoriteljem.

Iz ovih ajeta učimo:

  1. Obraćanje pažnje na Božiju moć u stvaranju čovjeka je podloga za razmišljanje o Njegovoj mudrosti, a to jača vjerovanje.
  2. Samospoznaja je uvod za spoznaju Boga.

 

Upišite komentar


Security code
Refresh