utorak, 20 maj 2014 00:00

Sura Vjernici - Al-Mu'minun; 25-30. ajet (5. dio)

Sura Vjernici - Al-Mu'minun; 25-30. ajet (5. dio)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Neka je selam na čistu dušu Poslanika milosti, hazreti Muhammeda Mustafu (s.a.v.a); i selam vama poštovani slušaoci. S vama smo u još jednoj emisiji "Put prema svjetlosti" u kojoj ćemo vas upoznati s jednostavnim i lahkim tumačenjem ajeta Božijeg govora u Časnom Kur'anu.

 

Na početku slušamo učenje 25. i 26. ajeta sure "El-Mu'minun":

إِنْ هُوَ إِلَّا رَجُلٌ بِهِ جِنَّةٌ فَتَربَّصُوا بِهِ حَتَّى حِینٍ

on je lud čovjek, pa pustite ga neko vrijeme!” (23:25)

قَالَ رَبِّ انصُرْنِی بِمَا کَذَّبُونِ

”Gospodaru moj” – reče on – ”pomozi mi, oni me u laž utjeruju!” (23:26)

U prethodnoj emisiji smo naveli neumjesne komentare nevjernika o hazreti Nuhu. Ovaj ajet u nastavku kaže: "Nisu se zadovoljili samo svojim vrijeđanjima, nego su tog velikog Božijeg poslanika proglasili ludakom koji je izgubio razum i koji govori koješta, te da se ne treba obraćati pažnja na njega, nego ga treba ostaviti da se umori i okonča svoj govor."

Optužba za ludilo je jedna od optužbi koje su protivnici imali u vezi poslanika. Oni su se trudili tim udarcem udaljiti narod od poslanika i izolirati ih od društva. Svakako, u nekim slučajevima su bili uspješni na tom putu. U nastavku, hazreti Nuh traži od Boga da ga pomogne pred tim tvrdoglavim narodom koji ni s kakvom logikom ne prihvata Istinu i da mu otvori neki put.

Iz ovih ajeta učimo:

  1. Oni koji su obožavali kipove i mnogobošci čiji postupci nikako nisu u skladu s razumom i logikom su vjernike i poslanike proglašavali ludacima i budalama.
  2. Pred vrijeđanjima nevjernika, vjernici se uzdaju u Boga i od Njega traže pomoć, jer je On iznad svih moći.

Sada slušamo učenje 27. ajeta sure "El-Mu'minun":

فَأَوْحَیْنَا إِلَیْهِ أَنِ اصْنَعِ الْفُلْکَ بِأَعْیُنِنَا وَوَحْیِنَا فَإِذَا جَاءَ أَمْرُنَا وَفَارَ التَّنُّورُ فَاسْلُکْ فِیهَا مِن کُلٍّ زَوْجَیْنِ اثْنَیْنِ وَأَهْلَکَ إِلَّا مَن سَبَقَ عَلَیْهِ الْقَوْلُ مِنْهُمْ وَلا تُخَاطِبْنِی فِی الَّذِینَ ظَلَمُوا إِنَّهُم مُغْرَقُونَ

I Mi mu objavismo: ”Gradi lađu pod Našom pažnjom i prema Našem nadahnuću, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na površinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mužjaka i ženku, i čeljad svoju, ali ne one o kojima je već sud donesen, i ne obraćaj Mi se za nevjernike, jer će, doista, biti potopljeni. (23:27)

Prema kur'anskim ajetima, hazreti Nuh je 950 godina pozivao narod u vjeru, ali mu je povjerovao samo mali broj. Većina naroda ga je utjerivala u laž, ponižavala i ismijavala. Okolnosti su bile takve da je Bog obavijestio Nuha da niko neće prihvatiti vjeru te da će i djeca tog naroda postati nevjernici. Tad je Nuh od Boga zatražio kaznu, a Bog je odgovorio na njegovu molbu.

Digla se velika oluja kako bi očistila zemlju od nečistoće nevjernika i njihovih tragova i kako od njih ne bi ostalo ništa. Ali, kako bi mali broj vjernika i životinje ostali sačuvani, Bog je Nuhu naredio da sagradi veliku lađu i da, kada Bog naredi da mlazovi vode poteku iz zemlje i neba, u lađu donese par od svake životinjske vrste, zatim ukrca vjernike i svoju porodicu, osim supruge i jednog sina koji su se poveli za nevjernicima i nisu imali pravo ukrcati se na lađu.

Iz ovog ajeta učimo:

  1. Ako u dunjalučkim i životnim poslovima postupimo prema poukama iz Objave i Božijim naredbama, uspjet ćemo.
  2. Čovjek je odgovoran i prema životinjama i ne smije dozvoliti da životinjske vrste izumiru.
  3. Vjerske veze su važnije od porodičnih. Ako supruga i dijete poslanika ne budu u redu, nemaju s njim vjersku vezu i nisu sigurni od Božije kazne.
  4. Ako Bog želi, voda koja je izvor života, uništit će nasilnike.

Sada slušamo učenje 28, 29. i 30. ajeta sure "El-Mu'minun":

فَإِذَا اسْتَوَیْتَ أَنتَ وَمَن مَّعَکَ عَلَى الْفُلْکِ فَقُلِ الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِی نَجَّانَا مِنَ الْقَوْمِ الظَّالِمِینَ

Pa kad se smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe – reci: ’Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!’ (23:28)

وَقُل رَبِّ أَنزِلْنِی مُنزَلًا مُبَارَکًا وَأَنتَ خَیْرُ الْمُنزِلِینَ

I reci: ’Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ!’” (23:29)

إِنَّ فِی ذَلِکَ لَآیَاتٍ وَإِن کُنَّا لَمُبْتَلِینَ

U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na kušnju. (23:30)

U ovim ajetima, Bog Nuhu daje radosnu vijest da će nakon pripreme lađe i nastanka oluje svi nevjernici biti uništeni. Neka onda vjernici zahvale Bogu što ih je spasio od zla nasilnika, a da nije bilo Njegove milosti, vjernici ih se nikada ne bi riješili.

Nastavak ajeta ukazuje na jednu potvrđenu Božiju tradiciju i kaže: "Božija ljutnja i kazna nije samo za prošle narode, nego Bog uvijek iskušava Svoje robove i kažnjava nepravednike za njihove postupke."

Iz ovih ajeta učimo:

  1. Za spas od nepravednika mora se osloniti na Boga, truditi se i pronaći neki put za spas od njih.
  2. Kur'an nije knjiga za upoznavanje s historijom. Historija prošlih naroda je u Kur'anu spomenuta zato da bi ljudi iz nje izvukli pouku.
  3. Božija tradicija je to da iskušava ljude u svakom vremenu. Spoznaja istine i laži, slijeđenje Istine i udaljavanje od laži je put uspjeha u Božijem iskušenju.

 

Upišite komentar


Security code
Refresh