srijeda, 21 maj 2014 00:00

Sura Vjernici - Al-Mu'minun; 31-37. ajet (6. dio)

Sura Vjernici - Al-Mu'minun; 31-37. ajet (6. dio)

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Neka je selam na čistu dušu Poslanika milosti, hazreti Muhammeda Mustafu (s.a.v.a); i selam vama poštovani slušaoci. S vama smo u još jednoj emisiji "Put prema svjetlosti" u kojoj ćemo vas upoznati s jednostavnim i lahkim tumačenjem ajeta Božijeg govora u Časnom Kur'anu.

 

Na početku slušamo učenje 31. i 32. ajeta sure "El-Mu'minun":

ثُمَّ أَنشَأْنَا مِن بَعْدِهِمْ قَرْنًا آخَرِینَ

Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali, (23:31)

فَأَرْسَلْنَا فِیهِمْ رَسُولًا مِنْهُمْ أَنِ اعْبُدُوااللَّهَ مَا لَکُم مِنْ إِلَهٍ غَیْرُهُ أَفَلَا تَتَّقُونَ

i jednog između njih bismo im kao poslanika poslali: ”Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?” (23:32)

U prethodnim emisijama ukazano je na sudbinu Nuhovog naroda i uništenje nevjernika. Ovi ajeti govore o narodu Semud kome je Bog odabrao poslanika po imenu Salih. I on je, poput drugih poslanika, pozivao narod da obožavaju Boga i odvraćao ih od bilo kakvih božanstava osim Njega. Jer, nevjerovanje i mnogoboštvo uzrokuju smjelost i umanjuju strah od Boga, te čovjeku otvaraju put ka činjenju ružnih i loših djela. Nasuprot tome, vjera u Boga i strah od Božije kazne su prepreka za činjenje neumjesnih djela.

Iz ovih ajeta učimo:

  1. Božija tradicija je prosvjećivanje i upozoravanje naroda kroz slanje poslanika.
  2. Poslanici su od ljudske vrste i od samog naroda, kako bi bili praktični uzor za društvo i kako bi se upotpunio dokaz za ljude.

Sada slušamo učenje 33. i 34. ajeta sure "El-Mu'minun":

وَ قَالَ الْمَلَأُ مِن قَوْمِهِ الَّذِینَ کَفَرُوا وَکَذَّبُوا بِلِقَاءِ الْآخِرَةِ وَأَتْرَفْنَاهُمْ فِی الْحَیَوةِ الدُّنیَا مَا هَذَا إِلَّا بَشَرٌ مِثْلُکُمْ یَأْکُلُ مِمَّا تَأْکُلُونَ مِنْهُ وَیَشْرَبُ مِمَّا تَشْرَبُونَ

Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da će na onome svijetu biti oživljeni i kojima smo dali da u životu na ovome svijetu raskošno žive, govorili: ”On je čovjek kao i vi; jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete; (23:33)

وَلَئِنْ أَطَعْتُم بَشَرًا مِثْلَکُمْ إِنَّکُمْ إِذًا لَخَاسِرُونَ

i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni. (23:34)

Bogataši i velikani naroda su se suprotstavljali jasnoj i rječitoj logici poslanika koji su pozivali ljude na Put istine i činjenje dobrih djela, jer su smatrali da njihov govor odstupa od njihovog puta i metoda. Osim toga, smatrali da to što ih narod slijedi čini da se njihov položaj umanji u društvu. Prva njihova kritika je bila to da su oni – poslanici, od ljudske vrste i ne razlikuju se od ljudi. "Ako nas Bog želi uputiti, treba poslati bića bolja od nas, poput meleka, kako bismo prihvatili njihove riječi. Kako ti poslanici koji žive kao mi, čiji su jelo i odjeća poput naše mogu biti naši vodiči u životu?" Zanimljivo je da su velikani očekivali da će narod prihvatiti njihov govor i da se neće suprotstavljati, a to što slijede onoga čije su riječi i djela ispravne, smatrali mahanom i štetnim ponašanjem.

Iz ovih ajeta učimo:

  1. Poziv na obožavanje Boga donosi uslove za slobodu naroda od dominacije plemića i nepravednih vladara. Stoga su se ove dvije grupe više od ostalih suprotstavljale poslanicima.
  2. Pokoravanje i slijeđenje govora drugih treba biti temeljeno na logici i objašnjenju, i ne samo da nije ružno i nepohvalno, nego čini da čovjek napreduje i usavršava se. Zapravo, sistem odgoja i obrazovanja je zasnovan na tom temelju.

Sada slušamo učenje 35., 36. i 37. ajeta sure "El-Mu'minun":

أَیَعِدُکُمْ أَنَّکُمْ إِذَا مِتُّمْ وَکُنتُمْ تُرَابًا وَعِظَامًا أَنَّکُم مُّخْرَجُونَ

Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oživljeni biti? (23:35)

هَیْهَاتَ هَیْهَاتَ لِمَا تُوعَدُونَ

Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti! (23:36)

إِنْ هِیَ إِلَّا حَیَاتُنَا الدُّنْیَا نَمُوتُ وَنَحْیَا وَمَا نَحْنُ بِمَبْعُوثِینَ

Postoji samo život na ovome svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti. (23:37)

Prva faza poziva poslanika je bilo udaljavanje od širka i prihvatanje tevhida. Zatim, onima koji bi prihvatili tevhid govorilo bi se o Smaku svijeta, povratku ljudi na ahiret. Ali, neprijatelji su se, umjesto razgovora o tevhidu i širku, bavili tematikom drugog svijeta i prikazivali je kao nešto nemoguće i nerazumno, kako bi narod odvratili od slijeđenja poslanika. Međutim, prihvatanje Smaka svijeta je nakon prihvatanja Božije Jednoće, a ne postoji ni razumski razlog ni objašnjenje za njegovo poricanje. Iako se onima koji se zadovoljavaju samo vanjskim čulima i materijalnim iskustvima njegovo nastupanje čini daleko od razuma. Bogataši i plemići koji su srce vezali za udoban život i bezuslovnu slobodu, i koji teže ka materijalnim užicima i naslađivanju, znaju da nemaju mjesta u džennetu kojeg su obećali poslanici, stoga ESTEB'AD i s poriču ga s izmišljenim razlozima.

Iz ovih ajeta učimo:

  1. Kako Bog, koji je čovjeka stvorio iz zemlje, ne bi mogao tog istog čovjeka, nakon što postane prah, ponovo oživiti?
  2. Ograničavanje čovjekovog života na dunjalučki život je spuštanje čovjeka na stepen životinje, jer je njihov život ograničen samo na dunjalučki.

 

Upišite komentar


Security code
Refresh