subota, 24 maj 2014 00:00

Sura Vjernici - Al-Mu'minun; 52-56. ajet (9. dio)

Sura Vjernici - Al-Mu'minun; 52-56. ajet (9. dio)

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Neka je selam na čistu dušu Poslanika milosti, hazreti Muhammeda Mustafu (s.a.v.a); i selam vama poštovani slušaoci. S vama smo u još jednoj emisiji "Put prema svjetlosti" u kojoj ćemo vas upoznati s jednostavnim i lahkim tumačenjem ajeta Božijeg govora u Časnom Kur'anu.

 Na početku slušamo učenje 52. ajeta sure "El-Mu'minun":

وَإِنَّ هَذِهِ أُمَّتُکُمْ أُمَّةً وَاحِدَةً وَأَنَا رَبُّکُمْ فَاتَّقُونِ

Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!” (23:52)

U prethodnoj emisiji, Bog je pozvao sve poslanike i njihove sljedbenike na činjenje dobrih i pohvalnih djela i zatražio od njih da se suzdržavaju od bilo kakvih nečistoća te da koriste samo čistu i dozvoljenu hranu. U ovom ajetu se poručuje ljudima: "Svi vi ste jedna zajednica i slijedite jednu vjeru, a to je vjera u Jednog Boga.  Svi poslanici su došli od jednog Gospodara, i svi su oni pozvali ljude Jednom Bogu i bogobojaznosti. Brojnost poslanika ne ukazuje na postojanje dva ili više stvoritelja svijeta. Nauci svih poslanika imaju jedan pravac i smjer. Oni su poput učitelja i nastavnika na različitim stepenima obrazovnog sistema, osnovnog, srednjeg i visokog i svi slijede jedinstven cilj. Oni, u skladu s okolnostima svojih sljedbenika, podižu obrazovni nivo, usavršavaju obrazovne planove te određuju zadaće.

Iz ovog ajeta učimo:

  1. Jedan Gospodar poziva sve ljude na jedinstvo i slijeđenju vjere u Jednog Boga.
  2. Temelji poziva svih Božijih poslanika su jednaki, kao što je jednaka priroda svih ljudi.

Sada slušamo učenje 53. i 54. ajeta sure "El-Mu'minun":

فَتَقَطَّعُوا أَمْرَهُم بَیْنَهُمْ زُبُرًا کُلُّ حِزْبٍ بِمَا لَدَیْهِمْ فَرِحُونَ

A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda, (23:53)

فَذَرْهُمْ فِی غَمْرَتِهِمْ حَتَّى حِینٍ

zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme! (23:54)

Prethodni ajet je pozvao sve ljude na jedinstvo. Ovaj ajet odvraća od neslaganja i razdvajanja i kaže: "Svaka grupa ljudi otišla je za nekim poslanikom i knjigom i odvojila se od drugih, uprkos tome što su svi poslanici i nebeske knjige bili od Jednog Boga i pozivali ljude k Jednom Bogu i jednoj vjeri.”

Neumjesne predrasude i insistiranje na vlastitoj misli i uvjerenju, bez slušanja logike i objašnjenja drugih ljudi, su izvor podjela među ljudima i brojnosti vjera i pravaca čovječanstva. Međutim, razum i logika nalažu da, dolaskom narednog poslanika i objavljivanjem nove nebeske knjige, sljedbenici prethodnog poslanika povjeruju u njega i klone se fanatizma. Uistinu, takav neumjesan vjerski fanatizam se ne veže za izvorne pouke Božijih vjera, nego proizilazi iz sebičnosti i neispravnog ponosa.

Nastavak ajeta poručuje Poslaniku islama: "Sada kad tvoji protivnici ne žele shvatiti Istinu i prihvatit je i instistiraju na svom uvjerenju, prepusti ih samima sebi neka ostanu u neznanju, nemaru i zabludi dok se, ili ne klone svojih metoda, ili ih ne stigne smrt.

Iz ovih ajeta učimo:

  1. Podjele među sljedbenicima vjera i sekte nastale među jevrejima, kršćanima i muslimanima nisu ono za što su se zalagali veliki poslanici poput hazreti Musaa, hazreti Isaa i hazreti Muhammeda.
  2. Privrženost nekoj stranci ili mezhebu mora imati ispravan razumski i vjerski osnov, a ne biti temeljena na prohtjevima nefsa i ličnih sviđanja i mržnji.

Sada slušamo učenje 55. i 56. ajeta sure "El-Mu’minun”:

أَیَحْسَبُونَ أَنَّمَا نُمِدُّهُم بِهِ مِن مَالٍ وَ بَنِینَ

Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo, (23:55)

نُسَارِعُ لَهُمْ فِی الْخَیْرَاتِ بَل لا یَشْعُرُونَ

da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju. (23:56)

Ovaj ajet ukazuje na jedno neispravno tumačenje rašireno među narodom i kaže: "Neki misle da, ako nevjernici žive lagodno i posjeduju materijalna dobra, da je to pokazatelj Božije milosti prema njima, da ih je Bog na taj način pomogao u životu i otvorio im vrata dobra i blagodati." Tako Kur'an u priči o Karunu prenosi da su ljudi sa žaljenjem gledali na njegovo blago i sanjali da Bog i njima da takvo bogatstvo.

Međutim, prvo, Bog u davanju materijalnih i dunjalučkih dobara ne pravi razliku između vjernika i nevjernika i daje svakome ko se potrudi. Drugo, imetak i bogatstvo je za sve, i vjernike i nevjernike, iskušenje i samo po sebi nije pokazatelj Božije milosti prema njegovom vlasniku.

Iz ovih ajeta učimo:

  1. Ne ponosimo se svojim imetkom, djecom i materijalnim dobrima, jer nijedno od toga nije faktor za čovjekov spas i sreću.
  2. Kada analiziramo život nevjernika, suzdržimo se od površnih i neispravnih tumačenja i ne smatrajmo vanjsku udobnost činiocem njihove sreće.

 

Upišite komentar


Security code
Refresh