srijeda, 28 maj 2014 00:00

Sura Vjernici - Al-Mu'minun; 75-80. ajet (13. dio)

Sura Vjernici - Al-Mu'minun; 75-80. ajet (13. dio)

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Slava i hvala pripadaju jedino Allahu, koji je stvorio i stvara, a neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika, hazreti Muhammeda s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i cijenjene ashabe. Dragi naši slušaoci es-selamu alejkum. Zajedno smo uz još jedan prilog iz ciklusa „Put prema svjetlosti“ gdje analiziramo i komentiramo kur'ansku suru Mu'minun.

Na početku druženja poslušajemo učenje 75.ajeta kur'anske sure Mu'minun:

 

وَلَوْ رَحِمْنَاهُمْ وَکَشَفْنَا مَا بِهِم مِن ضُرٍّ لَّلَجُّوا فِی طُغْیَانِهِمْ یَعْمَهُونَ

 I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili, opet bi oni u zbludi svojoj jednako lutali. (23:75)

U proteklom prilogu smo analizirali neke od izgovora kojima su se koristili Poslanikovi a.s. protivnici i neprijatelji, dok se u ovom ajetu kaže da bi navedene osobe nastavile svojim ranijim putem, čak i kada bi im Svemogući Stvoritelj ukazao posebnu pažnju, ako bi riješio njihove probleme i uklonio sve njihove nedaće. Te osobe nikada neće posegnuti za činjenjem pokajanja, niti će smatrati potrebnim da budu zahvalni Kreatoru, nego će ostati zauvijek na stranputici i daleko od Njegove milosti.

Osoba koja je u snu može biti probuđena sa par poziva, ali one osobe koje se pretvaraju da spavaju, čak i kada bi ih dobro drmali da se probude ne bi ustale iz postelje. Takve su i osobe koje se svjesno nalaze na stranputici. Recimo osobe koje su nehotice dospjele izvan rute Prvog puta, sa jednim pozivom će se vratiti na siguran kolosijek, ali oni koji insistiraju na vlastitom (pogrešnom) nahođenju, nikada neće biti spašeni i nikada neće biti upućeni, iako im se ta uputa konstantno nudi. U navedenim uvjetima se kaže kao da su te osobe gluve u odnosu na iskrene pozive ka Istini.

Iz ovog kur'anskog ajeta možemo naučiti sledeće stvari:

  1. Griješnici koji su konstantno posvećeni takvom vidu života, umjesto da se okoriste prilikama koje im Gospodar stavlja na raspolaganje i pruža im pomoć, zapravo te prilike koriste za vlastite (pogrešne) namjene.
  2. Konačnica buntovništva je u izgubljenosti i propasti.

 A sada poslušajmo tilavet i lijepo učenje sadržaja 76. i 77. ajeta kur'anske sure Mu'minun:

 

وَلَقَدْ أَخَذْنَاهُم بِالْعَذَابِ فَمَا اسْتَکَانُوا لِرَبِّهِمْ وَمَا یَتَضَرَّعُونَ

Mi smi ih na muke stavljali, ali se oni Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve upućivali, (23:76)

حَتَّى إِذَا فَتَحْنَا عَلَیْهِم بَابًا ذَا عَذَابٍ شَدِیدٍ إِذَا هُمْ فِیهِ مُبْلِسُونَ

tek kad im kapiju teške patnje otvorimo, oni će nadu izgubiti i u očajanje zapasti. (23:77)

 Božija tradicija i običaj je da one osobe koje se ne probude iz tog oronulog sna na jasne pozive i ostanu na tom putu griješenja i činjenja grešaka, zbog svojih konstantnih grijeha koje čine, budu kažnjene na ovom svijetu – dunjaluku, gdje će biti kažnjeni strašnim kaznama. Iskustvo je pokazalo da tvrdoglave osobe ne žele da se probude iz tog navodnog sna u kome se nalaze, te da ne žele da budu skrušeni pred Božijim bićem.

Prirodno je da čovjek u teškim uvjetima uvijek poseže za traženjem pomoći od Kreatora, bilo jezikom, mislima i srčanim pozivima; traži oprosta za ranije počinjene grijehe, te u plaču i suzama traži oprosta za to što je učinio. Ali oholost i sebičnost, tvrdoglavost i samoljublje čovjeka vode ka mjestu odakle je gotovo nemoguće spasiti se ili u tom mjestu tražiti oprost od Svemogućeg Gospodara.

Osjećaj tvrdoglavosti i oholosti kod tih osoba će ostati do kraja njihovih života . Ali kada na Kijametskom u Sudnjem danu vide koliko su pogriješili, kada se suoče sa teškom džehenemskom kaznom, tek tada će shvatiti da su im ruke prazne i da se ne mogu uhvatiti ni za kakvu slamčicu, tada će shvatiti da nemaju nikakve šanse da se izvuku iz tog stanja. Međutim, tada će shvatiti da je kasno.

 

Iz ova dva kur'anska ajeta možemo naučiti sledeće stvari:

  1. Arogantni i tvrdoglavi nevjernici niti će biti u stanju da pronađu način da zadobiju Božiju milost i pažnju niti će sa druge strane biti u stanju da se probude iz teškog sna zablude.
  2. Ovosvjetske kazne su jedan od načina kažnjavanja za pogrešno vaspitanje, jer samo na taj način ljudski rod je u stanju da se probudi iz sna zablude i stranputice. Ali ako ovosvjetska pljuska ne bude dovoljna da probudi griješnika ili griješnicu iz tog sna, onda ih na ahiretu čeka i onosvjetska kazna.

A sada poslušajmo učenje 78., 79. i 80. ajeta kur'anske sure Mu'minun:

 وَهُوَ الَّذِی أَنشَأَ لَکُمُ السَّمْعَ وَالْأَبْصَارَ وَالْأَفْئِدَةَ قَلِیلًا مَّا تَشْکُرُونَ

On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete! (23:78)

وَهُوَ الَّذِی ذَرَأَکُمْ فِی الْأَرْضِ وَإِلَیْهِ تُحْشَرُونَ

On vas na Zemlji stvara, i pred Njim ćete se sakupiti, (23:79)

وَهُوَ الَّذِی یُحْیِی وَیُمِیتُ وَلَهُ اخْتِلَافُ اللَّیْلِ وَالنَّهَارِ أَفَلَا تَعْقِلُونَ

On život i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noći i dana, pa zašto ne shvatite? (23:80)

 U ova tri ajeta kur'anske sure Mu'minun se govori o mnogobrojnim blagodatima kojima se svakodnevno okorištavaju ljudi i na koncu se želi inicirati osjećaj zahvale na tome. Blagodati koje ljudska bića osjećaju u sebi i svojoj okolini, blagodati koje nije moguće negirati, ignorisati ili zapostavljati. Među ljudskim organima se nalaze mnogobrojna osjetila koja čovjeku daju mogućnost da zapaža, kalkuliše, posmatra i zaključuje, poput čula vida, sluha, dodira, okusa i tako dalje, a svakako se ne smije zatvoraviti ni na razum. U prvom od navedena tri ajeta se govori upravo o tim čulima i osjetilima. U narednom ajetu se govori o nastanku i stvaranju čovjeka i mogućnosti da se oni okoriste sa hiljadama smjena dana i noći, gdje se onda ukazuje na okončanje tog ciklusa kod čovjeka, okončanjem ljudskog života. Upravo ovi znakovi govore da je sve Božije i da će se sve Njemu vratiti.

Potrebno je napomenuti da u ovim ajetima nije bilo govora o blagodatima jezika, iako je ranije na nekoliko mjesta ukazano da je i jezik jedno od Božijih blagodati. Možda je razlog tome da osobe koje dođu na ovaj svijet bez sluha, odnosno nisu u stanju da se okoriste mogućnostima svojih ušiju i kapacitetima slušanja, nisu u stanju da uče govor, zbog člega mnogi tvrde da od rođenja gluve osobe zauvijek ostaju i nijeme, da nisu u stanju da razgovjetno govore iako njihov jezik, kada se posmatra sa fizičkog gledišta, nema nikakvih problema.

Nažalost, i pored svih ovih blagodati koje su navedene u prethodnim ajetima, postoje osobe koje se oglušuju na mnogobrojne pozive i koje su nezahvalne, dok samo manja grupa stvorenja konstantno zahvaljuje na ovim blagodatima. Svakako da je prava zahvala na ovim blagodatima u njihovom ispravnom korištenju, a ne samo na jezičnom zahvaljivanju. Zbog toga se ovaj ajet okončava sa jednim vidom ukora i kaže – zar vam nisam dao sve elemente spoznaje i razlučivanja, zar vam nisam dao mogućnosti zahvale i veličanja, zašto se onda ne okoristite njima u svrhu pravilnog shvatanja i zašto ne razmišljate o svom bivstvovanju na ovom svijetu?

 

Iz navedena tri ajeta učimo sledeće:

  1.  Oči i uši su zajednički kod ljudi i životinja, a oni ih koriste za spoznaju svoje okoline, međutim razum je dat na raspolaganje samo čovjeku. Čovjek je u stanju da pored svih tih osjetilni čimbenika shvata i neke stvari koje nisu opipljive.
  2. Smrt nije kraj svega, nego je samo jedan prozorčić u bolji svijet gdje će biti spoznat konačni cilj svakog stvorenja i gdje će se ispuniti sva data obećanja.

Upišite komentar


Security code
Refresh