petak, 30 maj 2014 00:00

Sura Vjernici - Al-Mu'minun; 91-98. ajet (15. dio)

Sura Vjernici - Al-Mu'minun; 91-98. ajet (15. dio)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Slava i hvala pripadaju jedino Allahu, koji je stvorio i stvara, a neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika, hazreti Muhammeda s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i cijenjene ashabe. Dragi naši slušaoci es-selamu alejkum. Zajedno smo uz još jedan prilog iz ciklusa „Put prema svjetlosti“ gdje analiziramo i komentiramo kur'ansku suru Mu'minun.

Na samom početku današnjeg druženja uz kur'ansku suru Mu'minun poslušajmo 91. i 92. ajet:

 

مَا اتَّخَذَ اللَّهُ مِن وَلَدٍ وَمَا کَانَ مَعَهُ مِنْ إِلَهٍ إِذاً لَّذَهَبَ کُلُّ إِلَهٍ بِمَا خَلَقَ وَلَعَلَا بَعْضُهُمْ عَلَى بَعْضٍ سُبْحَانَ اللَّهِ عَمَّا یَصِفُونَ

Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio - radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. - Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose; (23:91)

عَالِمِ الْغَیْبِ وَالشَّهَادَةِ فَتَعَالَى عَمَّا یُشْرِ‌کُونَ

 koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju! (23:92)

 Ako ste sa nama bili i prethodne sedmice uz prošli prilog iz ciklusa „Put prema svjetlosti“ sjetićete se da smo tada govorili o apsolutnoj vlasti i moći Svemogućeg Kreatora. Ovi ajeti pored ukazivanja na neka od iskrivljenih mišljenja i ubjeđenja u sklopu njihovih vjerskih učenja, odbacuju pogrešno tumačenje Božijeg govora. Među ubjeđenjima sljedbenika ranijih religija prije Islama postoji ubjeđenje da Bog, ne'uzubillah, ima sina, što zapravo pokazuje da kršćani vjeruju u trojstvo, gdje se na jednoj od stranica tog trojstva nalazi i „božiji sin“ prema njihovom ubjeđenju. Što znači da kršćani hazreti Isaa a.s. (Isusa Krista) smatraju Božijim sinom, ne'uzubillah. Sa druge strane, mušrici grada Mekke su vile i anđele smatrali Božijim kćerima. Ne zaboravimo da je u pagansko vrijeme postojalo ubjeđenje da postoji više bogova ili božanstava koji su svaki za sebe imali određene zadaće i da su se brinuli za neka kretanja.

Ovi ajeti, u odgovoru na sve ove pogrešne stavove i učenja, kažu: “Na Zemlji i na nebesima vlada jedinstveni sistem, a isto tako je i sa svim stvorenjima, što zapravo govori o jednoći mudrosti i stabilnosti u vladajućim zakonima. Ako bi smatrali da postoji više bogova ili božanstava – svaki sa svojim ovlastima i zadaćama – onda bi bilo prirodno da se zamisli mnoštvo u multivoljnost u vladanju postojećim svijetom po nahođenju svakog od tih božanstava. Svakako da bi to dovelo do mnogobrojnih nedostataka u sistemu uprave. Sa druge strane, u svakom momentu bi postojala „opasnost“ da se neki od tih božanstava okomi na kapacitete i zonu djelovanja njegok od svojih „kolega“.

Čak i kada bi ih smatrali mudrim i dobroinformiranim, samo to što smo prihvatili da ih ima više i da su mnogobrojni, onda postoji potreba prihvatanja shvatanja da su oni različiti, jer kada bi bili istovjetni u karakteristikama i djelatnostima, onda više ne bi bili u mnoštvu nego bi predstavljali jedno. Prirodno je da gdje god bi postojale različitosti, htjeli to prihvatiti ili ne, u tim sredinama će uvijek biti haosa i anarhije.

Iz ovih ajeta učimo sledeće stvari:

  1. Posjedovanje sina ili partnera je pokazatelj potrebe i ograničenja. A znamo da Bog nema potrebe ni za kim ili čim i da Ga ništa ne može ograničiti.
  2. U kur'anskom učenju se navodi da jednoću Uzvišenog Kreatora treba vidjeti daleko od bilo kakvog praznovjerja i pogrešnog učenja.

A sada poslušajmo tilavet 93., 94. i 95. ajeta kur'anske sure Mu'minun:

قُل رَبِّ إِمَّا تُرِ‌یَنِّی مَا یُوعَدُونَ

Reci: "Gospodaru moj, ako mi hoćeš pokazati ono čime se njima prijeti, (23:93)

رَ‌بِّ فَلَا تَجْعَلْنِی فِی الْقَوْمِ الظَّالِمِینَ

onda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nevjerničkim! (23:94)

وَإِنَّا عَلَى أَن نُّرِ‌یَکَ مَا نَعِدُهُمْ لَقَادِرُ‌ونَ

A Mi ti zaista možemo pokazati ono čime im prijetimo. (23:95)

Nakon negiranja stava i ubjeđenja nevjernika, u ovim ajetima se govori o teškim kaznama namijenjenim onima koji tako smatraju i vjeruju i u ovim ajetima se kaže: Poslanik je tražio utočište kod Svemilosnog kako ne bi morao sarađivati sa nevjernicima, jer je znao da niko nema snage i hrabrosti da se bori protiv moći i snage Onoga koji je sve stvorio te da niko nije u stanju da na ovom svijetu Njemu pruži otpor ili bilo kakav prigovor, a kamoli na drugom svijetu.

Poraz nevjernika na Bedru je bio samo jedan mali primjer Božijeg gnjeva prema nevjernicima koji su bili mnogobrojni a koju je savladala šačica muslimana naoružana vjerom i upravo ova bitka se smatra jednim od najboljih primjera Božije pomoći vjernicima – čak i u najtežim situacijama u kojima se mogu naći.

Međutim, Božiji običaj i tradicija je da im – nevjernicima i višebošcima - On da priliku da se poprave i uzmu pouku ili da se u potpunosti dokaže potreba za njihovim kažnjavanjem.

Iz ovih ajeta učimo sledeće:

  1. Prisustvo kod zulumćara i druženje sa njima vas dovodi u opasnost postojanja jednim od njih.
  2. Obzirom da smo u stanju da vidimo sudbinu koja isčekuje nevjernike, ne smije se sumnjati u snagu i moć Svemogućeg Gospodara.

A sada poslušajmo 96., 97. i 98. ajet kur'anske sure Mu'minun:

اِدْفَعْ بِالَّتِی هِیَ أَحْسَنُ السَّیِّئَةَ نَحْنُ أَعْلَمُ بِمَا یَصِفُونَ

Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo šta oni iznose, (23:96)

وَقُل رَّ‌بِّ أَعُوذُ بِکَ مِنْ هَمَزَاتِ الشَّیَاطِینِ

i reci: "Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih, (23:97)

وَأَعُوذُ بِکَ رَ‌بِّ أَن یَحْضُرُ‌ونِ

i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva zaštitiš!" (23:98)

 Ova tri ajeta govore o načinu ophođenja i sučeljavanja sa nevjernicima i mušricima, te obraćajući se poslaniku Muhammedu s.a.v.s., Svemogući kaže da se on (Muhammed Resulullah a.s.) na sve negativne vrste ophođenja nevjernika i mušrika treba ponijeti pozitivno i u takvom obliku im odgovarati. Oni su ga nazivali lažljivcem, vračom, ludakom i vrijeđali ga na sve moguće načine, čak su ga pokušavali više puta kamenovati, po njemu prosipati fekalije i smeđe, na putu kojim bi hodio bacati trnje i oštre predmete ometajući ga u njegovoj važnoj misiji, ali se Poslaniku a.s. preporučuje da se sa njima ophodi blago i umjesto istvjetnog ponašanja kao što su oni pokazivali u svojim slijepim radnjama prema najdražem Božijem stvorenju, hazreti Muhammedu se nalaže mirno i blago ponašanje kako bi pripremio uvjete za širenje Božije objave, čak i među njima. Poslaniku se savjetuje da pređe preko njihovog rđavog ponašanja; da na njihove pogrešne optužbe i vrijeđanja odgovori argumentima i jasnim dokazima; da ne žuri u pozivanju u vjeru među njima, jer Stvoritelj kaže da je On taj koji sve dobro zna, dok istovremeno On dobro vidi kakve sve neprilike Poslanik a.s. podnosi. Poslanik a.s. se savjetuje da ne nasjedne na šejtanske spletke i da se nikako ne ponaša kao što se nevjernici ponašaju prema drugima. Ali se opet savjetuje da oni ne smiju doći u njegovu blizinu i postati prijatelji sve dok ne počnu vjerovati.

 

Iz ova tri kur'anska ajeta možemo naučiti sledeće stvari:

  1. Najbolji način za pozivanje protivnika i oportunista je jezik logike, razuma i argumenata, dok je blago ponašanje sa manirima najbolji odgovor na njihove laži i potvaranja, odnosno njihovo ružno ponašanje prema Poslaniku a.s. i njegovim sljedbenicima.
  2. Kada se i poslanici – koji su inače bezgriješni – upozoravaju na šejtanske spletke i zavjere, onda je sasvim jasno kako mi treba da se ponašamo i koliko trebamo da tražimo Božiju uputu i činimo pokajanje za sve ružno što smo počinili.

 

Upišite komentar


Security code
Refresh