nedjelja, 12 oktobar 2014 00:00

Sura Furkan - Al-Furgan; 4-9. ajet (2. dio)

Sura Furkan - Al-Furgan; 4-9. ajet (2. dio)

U ime Svemogućeg Gospodara koji je stvorio i koji stvara. Slava i hvala pripadaju jednog Svevišnjem Dobročinitelju koji nam je podario Kur'ani Kerim da slijedimo najljepše upute na svom putu do Njega i neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika, hazreti Muhammeda Mustafu s.a.v.s. koji nam je na najbolji i najljepši mogući način prenio Božije riječi, objavu i uputu kako bi mogli da se okoristimo Njegovom ljubavlju, i neka je salavat i selam na članove Poslanikove a.s. porodice i njegove vjerne ashabe.

Dragi slušatelji es-selamu alejkum. Nastavljamo druženje uz ciklus „Put prema svjetlosti“, zbir priloga u kojima na jednostavan i pristupačan način komentiramo sadržaje kur'anskih ajeta. Danas nastavljamo druženje uz kur'ansku suru Furkan.

Na samom početku današnjeg druženja poslušajmo sadržaj četvrtog ajeta kur'anske sure Furkan:

وَقَالَ الَّذِینَ کَفَرُ‌وا إِنْ هَذَا إِلَّا إِفْکٌ افْتَرَ‌اهُ وَأَعَانَهُ عَلَیْهِ قَوْمٌ آخَرُ‌ونَ فَقَدْ جَاءُوا ظُلْمًا وَزُورً‌ا

Oni koji ne vjeruju govore: "Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu"- i čine nepravdu i potvoru (25:4)

Tokom historije jedan od metoda kojim su se koristili nevjernici i licemjeri jeste potvaranje i pokušaj omalovažavanja njegove ličnosti među drugim članovima društva. Oni su poslanike nazivali lažovima i prevarantima koji zarad stjecanja ovosvjetskih dobara navode da su dobili božansku misiju da upućuju druge, a da su knjige kojima su raspolagali kao znakovima svojih poslaničkih misija, nastale pisanjem uz osobe koje su se krile iza kulisa njihovog rada. Nevjernici i licemjeri su uvijek tvrdili da su mu te osobe iza zastora glavni pomagači u dostizanju do ovosvjetskih dobara i položaja kako bi i oni sami mogli da se okoriste povlasticama dolaska na vlast.

Ali, upravo ove njihove riječu su najveće laži i licemjerne optužbe usmjerene ka najčistijim i najiskrenijim Božijim robovima koji su hodili ovom zemljom. Protivnici nikada nisu imali adekvatan odgovor na strategiju i logiku djelovanja i rada Božijih poslanika ili onoga što je napisano u Božijim knjigama, tako da su uvijek umjesto provođenja intelektualnih i naučnih debata i rasprava, uvijek se okretali narušavanju ugleda Božijih poslanika, tvrdeći da je bilo koji od poslanika koji je raspolagao napisanim Božijim zakonima u obliku nebeske objave i knjige, sadržaj tog teksta napisao u saradnji sa svojim kolegama iza kulisa.

Iz ovog kur'anskog ajeta možemo naučiti sledeće:

  1. Nevjernici da bi pravdali svoje nevjerstvo poslanike su optuživali različitim lažima i optužbama među kojima je i da su lažovi, prevaranti i pozeri, dok sa druge strane nikada nisu bili u stanju da opovrgnu ili demantuju pisanje bilo kojeg ajeta ili rečenice iz tih nebeskih knjiga.
  2. Među metodama kojima su se koristili napadači i zavjernici u napadima na Božije poslanike uvijek su bile potvaranje, ponižavanje, ismijavanje i nipodaštavanje a sve u cilju zaustavljanja širenja Božijeg mekteba i škole.

Poslušajmo sada učenje petog i šestog ajeta kur'anske sure Furkan:

 

وَقَالُوا أَسَاطِیرُ‌الْأَوَّلِینَ اکْتَتَبَهَا فَهِیَ تُمْلَى عَلَیْهِ بُکْرَ‌ةً وَأَصِیلًا

i govore: "To su izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se prepisuju i ujutro i navečer da mu ih čitaju." (25:5)

قُلْ أَنزَلَهُ الَّذِی یَعْلَمُ السِّرَّ‌فِی السَّمَوَاتِ وَالْأَرْ‌ضِ إِنَّهُ کَانَ غَفُورً‌ا رَّ‌حِیمًا

 Reci: "Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje; On mnogo prašta i samilostan je." (25:6)

 

U nastavku prethodnog ajeta sada se jasno primjećuje jedna od potvora nevjernika i licemjera i kaže da oni nemaju nikakvu logičnu reakciju na ono što Kur'ani Kerim govori nego samo govore da su kur'anski ajeti samo stare ili drevne priče i legende o kojima je bilo riječi u ranijim knjigama, te da ih je Poslanik s.a.v.s. samo prepisao i da ih kao takve predstavlja Božijim riječima i znakovima. Zapravo, oni žele da kažu da poslanik Muhammed s.a.v.s. nije ništa donio od sebe, da nema nikakve nove objave i da su izrečene riječi zapravo težnja osoba iza kulisa kako bi druge ponukali da povjeruju kako je navodno Muhammed nekakav poslanik.

Zapravo, navedeni licemjeri i nevjernici su ovim putem pokušavali da prikažu kako je Muhammed a.s. bio obrazovan – odnosno da je znao čitati i pisati, dok se u Kur'ani Kerimu kaže da nije bio obrazovan, te da nije znao čitati i pisati, zbog čega je njihov pokušaj bio negiranje kur'anskog teksta. Neprijatelji islama su pokušali na ovaj način prikazati da je on čitao i izučavao ranije objave, odnosno, da su mu osobe koje su mu pomagale i koje su se krile iza kulisa sa svojim porivima i apetitima, pomagale u čitanju ranijih objava i podučavale ga filozifiji tih riječi, da ih Muhammed a.s. ispisuje i kao takve želi predstaviti ljudima kao novu objavu po imenu Kur'an.

Međutim, poznato je da je u tadašnjoj Mekki bilo izuzetno malo obrazovanih ljudi, pogotovo onih koji su znali čitati i pisati, a pogotovo onih koji su znali čitati i pisati stare jezike i pisma. Svi stanovnici Mekke su vrlo dobro znali da Muhammed a.s. nije „pohađao nastavu“, da ga niko nije učio čitanju i pisanju – jer je to bila privilegija imućnih ljudi, odnosno da nije posjedovao nikakve veze sa jevrejima u Medini ili sljedbenicima drugih nebeskih religija u okruženju koji bi mu mogli pomoći u savladavanju tehnike pisanja i čitanja drevnih knjiga i onda pripremi knjigu kao što je Kur'ani Kerim.

Povrh svega toga, u ovom slučaju koji se tiče tvrdnji neprijatelja islama govori se samo o jednom dijelu kur'anskog sadržaja, tj. o činjenicama koje su povezani sa drevnim narodima i pričama o njihovim sudbinama, dok je sa druge strane većina kur'anskog sadržaja posvećena sasvim drugačijim stvarima, poput tema o spoznaji, etici, moralnosti, praktičnim zakonima i slično, što nema nikakve sličnosti sa onim što je napisano u ranijim objavama.

Stoga, u reakciji na sve ove optužbe, Allah dželle ša'nuhu kaže neprijateljima islama ali i muslimanima zarad jačanja njihovog srčanog ubjeđenja da sadržaj Kur'ani Kerima nije djelo ljudskog razuma nego da potiče sa izvorišta Božijeg intelekta i sveznanja, koji zna ne samo svu vanjštinu zakona nebesa i Zemlje nego je najbolji poznavalac svega što se krije u svijetu, svih tajni prirode, njene prošlosti, sadašnjosti i budućnosti o kojoj ljudi ništa ne znaju, a dio tih istina je naveden u sadržaju kur'anskih ajeta. Ako bi neprijatelji islama i Muhammeda s.a.v.s. napustili svoje porive i bezvrijedne apetite zasigurno bi se okoristili Božijom pažnjom i Svemogući bi im oprostio.

 

Iz ova dva kur'anska ajeta možemo naučiti sledeće:

  1. Kur'ani Kerim potiče sa izvorišta bezgraničnog znanja Sveznajućeg Gospodara. Kur'an je poslan od strane onoga koji najbolje poznaje sve tajne prirode, zbog čega je jasno da Kur'ani Kerim nije djelo ljudskog razuma i ruke.
  2. Svim bićima, posebno ljudima, su otvorena vrata pokajanja i tevbe, čak i za nevjernike i licemjere koji Kur'ani Kerim nazivaju knjigom starih legendi a Poslanika a.s. smatraju lažljivcem.

U nastavku poslušajmo sadržaj sedmog, osmog i devetog ajeta kur'anske sure Furkan:

 

وَقَالُوا مَالِ هَذَا الرَّ‌سُولِ یَأْکُلُ الطَّعَامَ وَیَمْشِی فِی الْأَسْوَاقِ لَوْلَا أُنزِلَ إِلَیْهِ مَلَکٌ فَیَکُونَ مَعَهُ نَذِیرً‌ا

I oni govore: "Šta je ovom ’poslaniku’, on hranu uzima i po trgovima hoda; trebao mu se jedan melek poslati da zajedno sa njim opominje, (25:7)

أَوْ یُلْقَى إِلَیْهِ کَنزٌ أَوْ تَکُونُ لَهُ جَنَّةٌ یَأْکُلُ مِنْهَا وَقَالَ الظَّالِمُونَ إِن تَتَّبِعُونَ إِلَّا رَ‌جُلًا مَّسْحُورً‌ا

ili da mu se spusti kakvo blago ili da ima vrt iz kojeg bi se hranio?” I nevjernici još govore: "Vi samo začarana čovjeka slijedite!" (25:8)

انظُرْ‌کَیْفَ ضَرَ‌بُوا لَکَ الْأَمْثَالَ فَضَلُّوا فَلَا یَسْتَطِیعُونَ سَبِیلًا

Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i Pravi put ne mogu naći. (25:9)

U ranijim ajetima se govorilo o potvaranjima i optužbama nevjernika i licjemjera protiv hazreti Muhammeda s.a.v.s. dok se u ovim ajetima govori o njihovim nelogičnim zahtjevima i tvrdnjama, što bi mogli drugim riječima predstaviti kao izgovorima za nastavak napada na sami lik posljednjeg Božijeg poslanika a.s. te govore da nije odgovarajuće da neko ko živi običnim životom, koji jede hranu i odlazi na tržnicu i slično, bude poslan od strane Boga kao poslanik, nego tvrde da bi takva osoba trebala raspolagati velikim blagom, imetkom i dobrima da bi svi bili zaprepašteni njegovim posjedom, te da bi pokraj njega uvijek trebao biti melek koji bi ga pomagao u poslaničkoj misiji i pozivanju ljudi na Pravi put.

Pojedini nevjernici se ne zaustavljaju na ovome te poslanika nazivaju luđakom koji je pod sihirima i koji je pod nečijim magičnim riječima. U reakciji i odgovoru na sve ove optužbe Svemogući Gospodar kaže da su sve te osobe koje se ovako ponašaju prema Njegovom poslaniku udaljene od milosti spoznaje te da će ostati zalutale. Oni smatraju da bi poslanik trebao biti nekakav bogati kralj sa neizmjenim blagom te da živi takvim životom u prostranim dvorima i sa velikim ugođajima, te očekuju da se one ne pojavljuje tako često među narodom i da ih lično poziva u vjeru. Međutim, posao i misija poslanika, svih poslanika od nastanka svijeta pa do posljednjeg Božijeg poslanika, jeste pozivanje naroda u vjeru, pozivanje na Pravi put, a nikako to nije prikupljanje imetka ili uzimanja moći u svoje ruke.

 

Iz ova tri kur'anska ajeta možemo naučiti sledeće:

  1. Vjerske vođe moraju biti među narodom; moraju se družiti sa narodom; nikada se ne smiju odvajati od naroda i samo u takvim uvjetima će uspješno provesti svoju misiju.
  2. Biti ljudskim bićem je velika čast za svakog poslanika dok meleci nisu u stanju da rade posao poslanika.

 

Upišite komentar


Security code
Refresh