utorak, 14 oktobar 2014 00:00

Sura Furkan - Al-Furgan; 17-20. ajet (4. dio)

Sura Furkan - Al-Furgan; 17-20. ajet (4. dio)

U ime Svemogućeg Gospodara i neka je salavat i selam na Njegovog miljenika, hazreti Muhammeda Mustafu s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i cijenjene ashabe. Dragi prijatelji es-selamu alejkum, pratite još jednu emisiju iz ciklusa Put prema svjetlosti.

Nastavljamo druženje uz komentar kur'anske sure Furkan. Danas ćemo analizirati i komentarisati četiri ajeta iz ove mubarek sure.

Krenućemo slušanjem učenja 17. i 18. ajeta ove kur'anske sure:

 

وَیَوْمَ یَحْشُرُ‌هُمْ وَمَا یَعْبُدُونَ مِن دُونِ اللَّهِ فَیَقُولُ أَأَنتُمْ أَضْلَلْتُمْ عِبَادِی هَؤُلَاءِ أَمْ هُمْ ضَلُّوا السَّبِیلَ

A na Dan kada ih On sakupi, a i one kojima su pored Allaha robovali, te upita: "Jeste li vi ove robove Moje u zabludu zaveli, ili su oni sami s Pravoga puta zalutali?" - (25:17)

قَالُوا سُبْحَانَکَ مَا کَانَ یَنبَغِی لَنَا أَن نَّتَّخِذَ مِن دُونِکَ مِنْ أَوْلِیَاءَ وَلَکِن مَّتَّعْتَهُمْ وَآبَاءَهُمْ حَتَّى نَسُوا الذِّکْرَ‌وَکَانُوا قَوْمًا بُورً‌ا

oni će reći: "Hvaljen nek si Ti, nezamislivo je da smo mi pored Tebe ikakve zaštitnike uzimali, nego, Ti si ovima i precima njihovim dao da uživaju, pa su zaboravili da te se sjećaju; oni su propast zaslužili!" (25:18)

Ako se sjećate u protekloj emisiji smo govorili o nagradi i kazni za vjernike i nevjernike na Kijametskom odnosno Sudnjem danu. U ovom ajetu se kaže da će Svemogući Gospodar na Sudnjem danu pred nevjernike ili one koji su obožavali drugog do Allaha dž.š. dovesti one koje su oni obožavali, poput recimo džina, meleka, pa čak i poslanika, kao što je to slučaj sa hazreti Isa Mesihom a.s. kojeg su smatrali „božijim sinom“. Tada će na ovom suđenju Sveznajući dž.š. od obije strane upitati o njihovim aktivnostima, gdje će džine, meleke ili ljude pitati dali su oni narode pozivali da ih obožavaju ili je narod samovoljno i iz vlastitog dunjalučkog interesa iste smatrao svojim bogovima?

Slično ovom slučaju govori se i  u 116.ajetu kur'anske sure El Maide, gdje se navodi slučaj Isa Mesiha a.s. i upitao ga da li je on sebe i svoju majku – hazreti Merjemu s.a. predstavljao bogovima koje bi narod trebao obožavati? Odgovor na ova pitanja tokom suđenja na Kijametskom danu je izuzetno zanimljiv. On je odgovorio: „Uzvišeni Gospodaru, mi osim Tebe nemamo drugog gospodara i stoga nemamo se kome drugom ni obratiti. Kako je moguće da se obratimo drugima za pomoć kada si samo Ti kadar da pomogneš i kada si samo Ti u mogućnosti da odgovoriš na naše molbe?

Nastavak ajeta govori o pojedinim razlozima odlaska ljudi na stranputicu i navodi da su to dolazak u posjed dunjalučkih dobara. Ako dolazak u posjed tih dobara ne bi bio praćeno zahvalom i veličanjem Gospodara onda će dovesti do zaborava Svemogućeg Gospodara i okretanja griješenju.

Iz ova dva kur'anska ajeta možemo naučiti sledeće stvari:

  1. Božanstva na Kijametskom danu koje su ljudi obožavali za života na dunjaluku neće stati u njihovu odbranu nego će ih napustiti i govoriti da ih oni nisu pozivali na takav vid veze.
  2. Na Kijametskom danu, sve stvoreno, čak i kipovi i idoli, biće oživljeni i biće pitani za djela koja su počinili.
  3. Božije blagodati ljudima nisu na raspolaganju sa dobrima i vjernicima, nego su Njegova dobra i blagodati dati i nevjernicima i mušricima.

A sada ćemo poslušati 19. ajet kur'anske sure Furkan na izvornom arapskom jeziku:

 فَقَدْ کَذَّبُوکُم بِمَا تَقُولُونَ فَمَا تَسْتَطِیعُونَ صَرْ‌فًا وَلَا نَصْرً‌ا وَمَن یَظْلِم مِّنکُمْ نُذِقْهُ عَذَابًا کَبِیرً‌ا

Oni će poreći to što vi govorite, a vi nećete biti u mogućnosti da mučenje otklonite niti da pomoć nađete. A onome od vas koji je Njemu druge ravnim smatrao  daćemo da patnju veliku iskusi. (25:19)

Nakon što je postalo jasno da će svi biti izvedeni pred Sud i da će im biti suđeno zbog njihovih djela (dobrih ili loših), kada je postalo jasno da će nevjernici i mušrici doći pred Gospodara da Mu polažu račun i kada će im postati jasno da su samostalno i lično krivi za presudu i kaznu koja ih očekuje a da „božanstva“ u tim njihovim aktivnostima nisu imala nikakve uloge niti uticaja. Uzvišeni Stvoritelj im se na Sudnjem danu obraća riječima u sledećem značenju – „O vi koji ste se na dunjaluku navedenim božanstvima priklanjali zarad dunjalučkih dobara i interesa, sada ste shvatili da oni nisu imali nikakvih ingerencija i mogućnosti da vam pomognu u tome. Sada vidite da vam ne mogu pomoći. Niti su u stanju da odagnaju patnju i bol koja vas je stigla, niti su u mogućnosti da vam ostvare bilo kakvo dobro. Vi ste počinili najveće moguće nedjelo a to je širk. Prvo ste svom biću i duhu nanijeli veliku nesreću i patnju, ali i poslanicima i nebeskim knjigama koje su poslane da bi vas usmjerile na pravi put.

Iz ovog kur'anskog ajeta možemo naučiti sledeće:

  1. Osobe koje na dunjaluku budu posegnule za širkom i nasiljem na Kijametskom danu će ostati bez ikakve podrške i bez ikakve mogućnosti pristizanja pomoći od drugih, čak i onih božanstava koje su obožavali i kojima su se obraćali.
  2. U vjerskom učenju termin „nasilje“ ima mnogo opsežnije značenje nego kada se samo govori o nasilju nad drugima jer se u prvoj fazi smatra nasiljem nad samim sobom. Sa druge strane, širk je jedna od činjenica koje se povezuju sa nasiljem a mušrik je pravi nasilnik.

A za kraj poslušajmo i 20.ajet kur'anske sure Furkan na izvornom arapskom jeziku:

وَمَا أَرْ‌سَلْنَا قَبْلَکَ مِنَ الْمُرْ‌سَلِینَ إِلَّا إِنَّهُمْ لَیَأْکُلُونَ الطَّعَامَ وَیَمْشُونَ فِی الْأَسْوَاقِ وَجَعَلْنَا بَعْضَکُمْ لِبَعْضٍ فِتْنَةً أَتَصْبِرُ‌ونَ وَ کَانَ رَ‌بُّکَ بَصِیرً‌ا

Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po trgovima hodao. Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve. (25:20)

Jedan od izgovora nevjernika o kojem se govori u sedmom ajetu sure Furkan, a mogli smo ga čuti u jednoj od prethodnih emisija iz ciklusa Put prema svjetlosti, jeste običan i jednostavan život svih Božijih poslanika tokom svih historijskih epoha, u različitim geografskim destinacijama i vremenskim zonama. Oni (nevjernici) su govorili: „Pa kakav si ti to poslanik od Boga kada kao i mi imaš potrebu za hranom i vodom, kada i sam odlaziš na tržnicu, a da ne raspolažeš sa velikim brojem služavki i posluge!?“ Oni kao da su očekivali da bi poslanici trebali bili u obliku anđela i meleka koji bi se razlikovali od ljudi, koji ne bi imali potrebe za vodom i hranom, ili su očekivali da poslanici budu ljudi koji će raspolagati velikim bogatstvima i palačama poput kraljeva i vladara, te da će raspolagati velikim brojem posluge koja će raditi njegove lične poslove i obaveze.“ Zapravo, ono što su oni smatrali slabošću za sve Božije poslanike su zapravo njihove prednosti jer su svi poslanici tokom historije živjeli sa narodom, uz narod, za narod i među narodom, tako da su na taj način bez ikakvih problema mogli da prenose nebesku objavu – bilo da se radilo o pričama o drevnim narodima ili zabranama i naredbama. Poslanici su uvijek bili predani učitelji i vaspitači koji su uvijek odlazili kod učenika. Poslanici nisu imali zadaću da sjede na kožici u mjestu za molitvu, hramu ili džamiji i da čekaju da im neko dođe od učenika kako bi nešto naučili od njega, nego su uvijek hodili među narodom i istovremeno na razne načine pokazivali šta je zapravo nebeska objava i kakva je poruka koja je stigla preko meleka objave. Oni nikada nisu težili širenju objave među jednom društvenom skupinom ili samo intelektualcima; nikada nisu odbijali prenijeti poruku i Božiju objavu bilo kome, tako da su uvijek bili povezani sa narodom. I upravo taj oblik jednostavnog života je bio i jedan vid iskušenja za veliku plejadu od 124 hiljade Božijih poslanika i nebija. Mnogi ljudi nisu spremni da čuju poziv od osobe koja se nalazi na nižem imovinskom položaju od samih sebe i to je jedno od iskušenja koje su imali ljudi na putu do Istine.

U nastavku ajeta se ukazuje na težinu zadaće koja je stavljena na pleća poslanicima i kaže: „Da li ste spremni da prihvatite Istinu? Da li ste spremni da ostanete istrajni u tom prihvatanju Istine? Da li ste spremni da stanete u kraj svojim nefsanskim prohtjevima i saslušate ili slijedite osobu koja je slabijeg imovinskog stanja ili manjeg društvenog statusa? Čak i kada bi njegove riječi bile istina!“

Na kraju ajeta se upozoravaju svi ljudi i kaže im se da Svemogući Allah budno prati i sluša sve što ljudi govore i sve što oni rade, te da Mu ništa skriveno nije.

Iz ovog kur'anskog ajeta učimo sledeće:

  1. Svi Božiji poslanici su slijedili istovjetan cilj u svojoj poslaničkoj misiji, a to je propagiranje i širenje vjere u Boga. Izučavanje njihovih života u kredibilnim historijskim izvorima i knjigama će dovesti mnog do duhovnog smiraja i jačaja imana.
  2. Cilj Božijeg iskušenja je razvijanje i vaspitanje čovjeka i ključ uspjeha u svim tim iskušenjima je u strpljenju, saburu i istrajnosti.

 

Upišite komentar


Security code
Refresh