četvrtak, 13 novembar 2014 00:00

Sura Furkan - Al-Furgan; 35-40. ajet (8. dio)

Sura Furkan - Al-Furgan; 35-40. ajet (8. dio)

 

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Slava i hvala pripadaju jedino Svemogućem Gospodaru koji je sve stvorio i odredio svrhu, i neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika, Božijeg miljenika, hazreti Muhammeda Mustafu s.a.v.s., njegovu porodicu i cijenjene ashabe.

Dragi slušatelji es-selamu alejkum, zajedno smo uz još jedan prilog iz ciklusa „Put prema svjetlosti“, gdje u jednostavnoj formi analiziramo i komentiramo kur'anske ajete. Danas nastavljamo sa komentarom kur'anske sure Furkan.

Na početku druženja ćemo poslušati tilavet 35. i 36. ajeta ove kur'anske sure:

وَ لَقَدْ آتَیْنَا مُوسَى الْکِتَابَ وَ جَعَلْنَا مَعَهُ أَخَاهُ هَارُ‌ونَ وَزِیرً‌ا

Mi smo Musau Knjigu dali i brata mu Haruna pomoćnikom učinili, (25:35)

فَقُلْنَا اذْهَبَا إِلَى الْقَوْمِ الَّذِینَ کَذَّبُوا بِآیَاتِنَا فَدَمَّرْ‌نَاهُمْ تَدْمِیرً‌ا

 pa rekli: "Otiđite vas dvojica narodu koji dokaze Naše poriče" - i poslije smo taj narod potpuno uništili. (25:36)

U proteklom prilogu smo govorili o pojedinim izgovorima protivnika posljednjeg Božijeg poslanika, hazreti Muhammeda s.a.v.s. za neprihvatanje njegovog govora i uputa. Dva ajeta proučena na početku današnjeg druženja govore o nekim drugim povezanim stvarima gdje Svevišnji, obraćajući se Poslaniku a.s. i vjernicima, kaže da je tokom historije uvijek je postojala kontradiktornost i borba zla protiv dobra, Istine protiv neistine te je ukazao na neke od primjera. Prvo se dotakao misije hazreti Musa a.s. i njegovog brata Haruna a.s. koji su imali zadatak da objavu prenesu faraonu i njegovoj vlastelinskoj sviti ali je iz historije ostalo poznato da su oni direktno odbili njegov poziv. Oni su umjesto slušanja Musaovih a.s. riječ i i uputa izabrali negiranje te su čak lažnim smatrali otvorene mu'džize i čuda koja im je pokazivao hazreti Musa a.s.. Faraon i njegovi saradnici su upravo zbog toga nestali u dubini vodene stihije koju je poslao Stvoritelj svega postojećeg nakon što su oni pokušali da sustignu Musaa a.s. u njegovom hođenju riječnim koritom.

 

Iz ova dva kur'anska ajeta učimo sledeće:

  1. Božiji poslanici su uvijek bili srdačni učitelji koji su odlazili za narodom u želji da ga upute na pravi put a nisu sjedili kod svojih kuća i čekali da narod dođe kod njih i da se raspituje za uputu.
  2. U širenju vjere i propagiranju istine potrebno je raditi u grupi a ne individualno i samostalno. Potrebno je učiniti napor na hrabrenju drugih da stupe na stazu kojom se krećete te da zajedničkim idejama olakšate svoj posao.
  3. Potrebu je izvlačiti pouke iz života i sudbine prethodniih generacija i naroda. Ne smijemo stojati naspram istine jer su uništenje i nestanak rezultat negiranja istine.

A sada poslušajmo 37., 38. i 39. ajet kur'anske sure Furkan:

 

وَقَوْمَ نُوحٍ لَّمَّا کَذَّبُوا الرُّ‌سُلَ أَغْرَ‌قْنَاهُمْ وَجَعَلْنَاهُمْ لِلنَّاسِ آیَةً وَأَعْتَدْنَا لِلظَّالِمِینَ عَذَابًا أَلِیمًا

A i narod Nuhov smo, kad su poslanike u laž utjerivali, potopili i ljudima ih poučnim primjerom učinili, a nevjernicima smo patnju bolnu pripremili, (25:37)

وَ عَاداً وَ ثَمُودَ وَأَصْحَابَ الرَّ‌سِّ وَقُرُ‌ونًا بَیْنَ ذَلِکَ کَثِیرً‌ا

38.- i Adu i Semudu i stanovnicima Ressa i mnogim narodima između njih - (25:38)

وَکُلًّا ضَرَ‌بْنَا لَهُ الْأَمْثَالَ وَکُلًّا تَبَّرْ‌نَا تَتْبِیرً‌ا

 svima smo primjere za pouku navodili, i sve smo poslije sasvim uništili. (25:39)

Tokom historije je veliki broj naroda omalovažavao i tjerao u laž Božije poslanike. U prethodnim ajetima su navedena imena nekih od tih naroda i poslanika. Među njima je i Nuhov a.s. narod. Poslanik Nuh a.s. je živio u svom narodu punih 950 godina i tokom tog perioda je konstantno radio na propagiranju vjere ali se oko njegove upute i riječi okupio samo mali broj vjernika. Nuhov a.s. narod je zbog svojih postupaka i negiranja njegovog poslanstva nestao u velikom potopu.

Hazreti Hud a.s. je poslanik naroda Ad i hazreti Salih a.s. je djelovao u svom narodu po imenu Semud. Oba ova naroda su živjeli na poluostrvu koje danas nosi naziv Arabijsko poluostrvo. Čak su ostali i određeni spomenici i zaostavština od ova dva naroda.

Narod Ra'ss je također skupina koja je negirala i demantirala govor i rad božijih poslanika, dok se u nekim predajama navodi da su oni svoje poslanike ubijali. Stručnjaci i istraživači su različitog stava gdje je živio narod Ra'ss. Međutim, ono što je bitno u ovom momentu za sve nas kao jedan vid pouke jeste da je Allah dž.š. svim tim narodima govorio o sudbini proteklih naroda, međutim, naredne generacije nisu uzimale pouku iz poslanikovih uputa i nisu prestajali sa otporom Istini i uputi već su nastavili sa nasiljem, kriminalom, nepravdom i drugim negativnim stvarima. Tako su radili sve dok nisu bili u potpunosti uništeni.

 

Iz ova tri kur'anska ajeta učimo sledeće:

  1. Kur'an je knjiga pouke a ne knjiga kratkih priča i novela. Ova knjiga je objavljena kao pouka a ne kao zabava.
  2. Negiranje poslanika i njihovog učenja je veliki grijeh i nasilje koje uništava čovjeka i određuje mu negativnu sudbinu.
  3. Svemogući Gospodar prvo rasčisti sa nevjernicima i nasilnicima – ako ne prihvate Božiji zakon ili ustanu protiv prenosioca objave, dobro će se upoznati sa svojom kaznom.

I za kraj poslušajmo 40. ajet kur'anske sure Furkan:

 وَلَقَدْ أَتَوْا عَلَى الْقَرْ‌یَةِ الَّتِی أُمْطِرَ‌تْ مَطَرَ‌السَّوْءِ أَفَلَمْ یَکُونُوا یَرَ‌وْنَهَا بَلْ کَانُوا لَا یَرْ‌جُونَ نُشُورً‌ا

A ovi prolaze* pored grada na koji se sručila kobna kiša - zar ga ne vide? - pa ipak ne očekuju proživljenje. (25:40)

 

U ovom kur'anskom ajetu se govori o kazni i nestanku naroda Lut. Ovaj narod je stradao zbog svojih grijeha i bestidi zbog čega je Svemogući Gospodar na njih spustio kaznu u vidu teške kiše od kamena koja je padala sve dok nisu svi podlegli. Ova lokacija gdje se to desilo se nalazi na putnoj komunikaciji iz Hidžaza prema Šamu. Nevjernici iz Mekke su na svojim trgovačkim putovanjima prolazili pokraj ovog mjesta. Međutim, oni na navedenu lokaciju nisu posmatrali iz tog moralno-didaktičkog viđenja zbog čega ih je zadesila teška nesreća. Oni nisu vjerovali u Kijametski dan, kaznu i nagradu kako ne bi morali razmatrati i analizirati svoja počinjena djela.

U ajetima koje smo obradili u današnjem prilogu se govori o šest grupacija sa pogrešnim i zalutalim mišljenjem. Sve ove grupe će zbog toga na sebe privući Božiji gnjev, uprkos bogatstvu kojim su raspolagale, a vidjeli smo i kakve su ih kazne sustigle – oluja, grom, poplava i zemljotres.

Iz ovog posljednjeg ajeta u današnjem druženju učimo sledeće:

  1.  Historijski spomenici i arheološka nalazišta mogu biti pouka jer ta mjesta i predmeti pronađeni na tim nalazištim govore nam o kakvim se kaznama radi kada je riječ o Božijoj pravdi na ovom svijetu.
  2. Prepričavanje historije i analiziranje sudbine prošlih naroda može biti uticajno u obrazovanju i vaspitanju novih generacija.
  3. Zapostavljanje i ignorisanje Kijametskog dana dovodi do propasti čovjeka na dunjaluku.

 

Upišite komentar


Security code
Refresh