nedjelja, 16 novembar 2014 00:00

Sura Furkan - Al-Furgan; 50-52. ajet (11. dio)

Sura Furkan - Al-Furgan; 50-52. ajet (11. dio)

 

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Slava i hvala pripadaju jedino Allahu, koji je stvorio i stvara, a neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika, hazreti Muhammeda s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i cijenjene ashabe. Dragi naši slušaoci es-selamu alejkum. Zajedno smo uz još jedan prilog iz ciklusa „Put prema svjetlosti“ gdje analiziramo i komentiramo kur'ansku suru Furkan.

Na početku druženja poslušajemo učenje 50. ajeta kur'anske sure Furkan:

وَلَقَدْ صَرَّ‌فْنَاهُ بَیْنَهُمْ لِیَذَّکَّرُ‌وا فَأَبَى أَکْثَرُ‌النَّاسِ إِلَّا کُفُورً‌ا

Mi smo im o ovome često govorili da bi razmislili, ali većina ljudi poriče blagodati. (25:50)

Svemogući Gospodar je objavio ajete nebeskih objava kako bi ljudima pokazali uputu, a to je učinio u različitim vremenskim epohama i u različitim nebeskim knjigama. Ajeti su ponekad u obliku upozorenja, nekada donose dobre vijesti, a nekada su u obliku imperativnih naredbi i zabrana. Neki od ajeta ukazuju na historiju i priče o starim civilizacijama dok pojedini govore o budućem svijetu – njegovim nagradama i kaznama. Neki ajeti govore o nježnosti i brižnosti, odnosno pažnji koju Svemogući Gospodar usmjerava prema ljudima i svemu stvorenom, dok se u nekim drugim ajetima govori o kažnjavanju i gnjevu prema postupcima smrtnika. Sve su ovo neki od oblika i svrha objave ajeta i na osnovu njih ljudi su dobili mogućnost da razmišljaju o svemu stvorenom, da budu opomenuti ili da budu pokuđeni. Putem ovih ajeta ljudi se upozoravaju da ne zaborave svoje ranije generacije – bilo one koje su bile na pravom putu i učinile mnogo dobra čovječanstvu ili one koji su bili na stranputici i koji su kažnjeni strašnim kaznama. Isti ovi ajeti govore upozoravaju svoje čitatelje i slušatelje da trebaju razmišljati o svojoj budućnosti. Historija je do sada pokazala da većina ljudi, slijedeći svoje unutarnje porive, umjesto da sluša objavu i obrati pažnju na upute i savjete, odnosno udalji se od zabrana, čini upravo suprotno i izbjegava činiti ono što je naređeno i savjetovano.

 

Iz ovog kur'anskog ajeta učimo sledeće:

  1. Opasnost zaborava samoga sebe i svog Stvoritelja je velika koja čovjeku prijeti na svakom koraku. Stoga je potrebno da čovjek konstantno bude upozoravan i podsjećan na prijetnje, šejtanske spletke, zavaravanje samoga sebe i slično, te da ga upućuje ka pravom putu.
  2. Zapostavljanje Božijih naredbi u ličnom životu i u zajednici je najveći oblik negiranja Božijih blagodati.

Sada poslušajmo 51. ajet kur'anske sure Furkan:

 وَلَوْ شِئْنَا لَبَعَثْنَا فِی کُلِّ قَرْ‌یَةٍ نَّذِیرً‌ا

Da hoćemo, u svaki grad bismo poslali nekoga da opominje; (25:51)

U temi koja se tiče nubuvveta, odnosno koja je osoba, u koje vrijeme i na kojem mjestu dobila misiju da stanovništvu govori o vjerozakoniku i spoznaji, jasno je rečeno da se sve tiče Svemogućeg Gospodara tako da ljudi nemaju nikakvu ulogu u izboru poslanika jer Svevišnji na osnove Svoje mudrosti i znanja određuje ko će biti poslanik, kada i na kojem mjestu.

Sa druge strane, nevjernici i negatori poslanstva, uvijek su radili na slabljenju uticaja i pozicije hazreti Muhammeda s.a.v.s. i plejade poslanika iz ranijih stoljeća, te su u jednom od slučajeva rekli zar nije bolje da je za svaki grad određen po jedan poslanik, na što su ubrzo dobili i odgovor Onoga u čijim je rukama sve postojeće, koji im je poručio: „Da je to Bog želio, On bi to i uradio.“ Ali On na osnovu svoje mudrosti i znanja određuje ko će biti poslanik i tako je izabrao i hazreti Muhammeda s.a.v.s. te mu predao u ruke poslaničku misiju da cjelokupnom čocječanstvu prenese Njegovu poruku. Zapravo to je jedan od pokazatelja vrijednosti i položaja posljednjeg Božijeg poslanika kod Svemogućeg Gospodara.

Ovaj ajet zapravo na neki način govori o upotpunjavanju vjere i okončanju poslanstva sa hazreti Muhammedom s.a.v.s. jer njegovim dolaskom i radom više nema potrebe za novim poslanikom jer njegovo učenje zadovoljava sve kriterije vođenja društva i ličnog života do Kijametskog dana.

 

Iz ovog ajeta učimo sledeće:

  1. Među osnovama islamskog učenja je očuvanje jedinstva u vođstvu i uputi ljudske zajednice.
  2. Risalet i nubuvvet, odnosno poslanstvo i poslanička misija su dodjeljivani od strane Svevišenjeg Gospodara, a nikako nije izbor ljudi jer ljudi u ovom poslu nemaju nikakvu ulogu.

I za kraj poslušajmo sadržaj 52. ajeta kur'anske sure Furkan u kojem se kaže:

فَلَا تُطِعِ الْکَافِرِ‌ینَ وَجَاهِدْهُم بِهِ جِهَادًا کَبِیرً‌ا

 zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protiv njih bori. (25:52)

Nakon što je u proteklom ajetu saopšten istaknuti položaj posljednjeg Božijeg poslanika s.a.v.s., u ovom ajetu Allah dželle ša'nuhu se obraća hazreti Muhammedu a.s. riječima: „U pokušaju pozivanja nevjernika u Božiju vjeru i na pravi put ni u kom slučaju nemoj sarađivati sa njima, nego se prema njihovim stranputicama odnosi kako je Kur'an naložio i nikada ne pristaj na njihove zahtjeve i spletke.“

Suprotno medijskoj propagandi neprijatelja Islama koji tvrde da je Islam proširen sabljom i nasiljem, u ovom kur'anskom ajetu se jasno govori da je intelektualni i kulturni džihad na većoj razini od bilo koje druge vrste džihada, te dalje kaže: „Za borbu protiv nevjernika prvo je potrebno da se protiv njih vodi intelektualni džihad jer je snaga razuma, logike i argumenta, bez ikakve sumnje, snažnija od bilo kakve vrste sablje i rata.“

Samo pogled na geografsku rasprostranjenost islamskog svijeta pokazuje da je najmnogoljudnija muslimanska zemlja Indonezija sa oko 200 miliona muslimana, iako je poznato da muslimani nikada nisu ratovali za osvajanje teritorije ove zemlje. Stanovništvo Indonezije, Malezije pa i Filipina, gdje živi veliki procenat muslimanske populacije, nikada nije bilo napadnuto od strane muslimana u namjeri da domicilno stanovništvo prihvati Islam. Stanovnici ovih država su zahvaljući dodiru sa muslimanskim trgovcima i susretanjem sa islamskom kulturom iz cijelog svijeta, postepeno prihvatali Islam. Sa druge strane, brzo širenje Islama i sve većeg procenta muslimana u redovima domicilnog stanovništva evropskih zemalja je zaprepastilo i uplašilo evropske političare i državnike, a posebno zvaničnike katoličke crkve. Ovo širenje Islama u evropskim zemljama je bil iz nekoliko razloga i više pravaca a jedan od njih je sve veće izučavanje islamskih vjerskih knjiga od strane evropskog domicilnog stanovništva – posebno Kur'ani Kerima. U tom slučaju je jasno da oni ni u kom slučaju Islam nisu mogli primiti pod pritiskom ili silom.

 

Iz ovog kur'anskog ajeta učimo sledeće:

  1. Vjernik nikada neće pristati na ilegalne i druge vrste prijedloga koji vode stranputici.
  2. Pozivanje drugih ljudi u Islam mora biti zasnovano na kur'anskom učenju a radi se o obavezi svih pripadnika jedne zajenice. Drugim riječima, Kur'ani Kerim je najbolje i najkvalitetnije oružje za širenje intelektualnog i kulturnog džihada.
  3. Najveći džihad je intelektualni i kulturni džihad koji se vodi protiv nastranosti, zalutalosti i drugih poroka koje svakodnevno i konstantno među narodom plasiraju nevjernici.

 

Upišite komentar


Security code
Refresh