srijeda, 19 novembar 2014 00:00

Sura Furkan - Al-Furgan; 60-63. ajet (14. dio)

Sura Furkan - Al-Furgan; 60-63. ajet (14. dio)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Neka je salavat na dragog nam poslanika, hazreti Muhammeda s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i cijenjene ashabe a vama dragi slušatelji i posjetitelji našeg web portala nazivamo srdačne i iskrene selame. Zajedno smo uz još jedan prilog i druženje uz serijal „Put prema svjetlosti“ gdje ove prilike nastavljamo upoznavanje sa kur'anskom surom Furkan.

Na početku prvo poslušajmo učenje 60. ajeta kur'anske sure Furkan:

وَإِذَا قِیلَ لَهُمُ اسْجُدُوا لِلرَّ‌حْمَنِ قَالُوا وَمَا الرَّ‌حْمَنُ أَنَسْجُدُ لِمَا تَأْمُرُ‌نَا وَزَادَهُمْ نُفُورً‌ا

 A kad im se rekne: "Padajte ničice pred Milostivim!" - oni pitaju: "A ko je Milostivi? Zar da padamo ničice samo zato što nam ti naređuješ"? I još se više otuđuju. (25:60)

Nevjernici i idolopoklonici padaju na sedždu kipovima i idolima, te ih obožavaju na razne načine. Posljednji Božiji poslanik hazreti Muhammed s.a.v.s. im se obraća sledećim riječima: „Ako želite da padnete na sedždu pred nekim, nemojte padati ničice na sedždu samo ovim praznim materijalnim kipovima koje ste sami napravili nego nemojte činiti sedždu ni ljudima koji su oko vas. Onaj koga trebate obožavati je Stvoritelj duša vaših, Kreator tijela vaših, Onoga koji je sve postojeće stvorio samo iz milosti. Klanjajte se Milostivom za čijom smo trpezom svakodnevnom i čijih se blagodati koristimo u svakom trenutku. On je stvorio sve oko nas čime se sada mi koristimo.“

Međutim, nevjernici umjesto da prihvate ovaj razuman prijedlog i izuzetno mudar savjet, na vrhuncu bezobrazluka kažu: „Kakva je to milost o kojoj ti govoriš?! Mi ne poznajemo ništa pod takvim nazivom kako bi ga obožavali. Povrh svega toga, zbog toga što si nam ti rekao da bi Ga trebali obožavati i Njemu padati na sedždu, mi to neće učiniti.“

Da, svakoga puta kada bi Poslanik a.s. prilazio njima i upućivao ih na Pravi pu, pozivajući ih da se pokore jedino pravom Stvoritelju svih svjetova, oni su zbog arogancije i tvrdoglavosti odbijali njegove prijedloge udaljavajući se sve više od Istine.

 

Iz ovog kur'anskog ajeta učimo sledeće:

  1. Sedžda ili padanje čelom ničice na zemlju, je simbol monoteizma i onda je duh svih monoteističkih religija.
  2. Oni koji tvrde da su muslimani a ne obavljaju namaz i pred Svemogućim Stvoriteljem ne padaju ničice na sedždu, iz tog razloga su slični nevjernicima.
  3. Riječi istine će biti uticajne kod osobe koja je spremna na prihvatanje te istine, ali tvrdoglavci i oholi će uvijek pokazivati drugačiju reakciju prema pozivima istine i upute.

Sada poslušajmo učenje 61. i 62. ajeta kur'anske sure Furkan:

 

تَبَارَ‌کَ الَّذِی جَعَلَ فِی السَّمَاءِ بُرُ‌وجًا وَجَعَلَ فِیهَا سِرَ‌اجًا وَقَمَرً‌ا مُّنِیرً‌ا

Neka je uzvišen Onaj koji je na nebu sazviježđa stvorio i u njima dao svjetiljku i Mjesec koji sja. (25:61)

وَهُوَ الَّذِی جَعَلَ اللَّیْلَ وَالنَّهَارَ‌خِلْفَةً لِّمَنْ أَرَ‌ادَ أَن یَذَّکَّرَ‌أَوْ أَرَ‌ادَ شُکُورً‌ا

On čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoće da razmisli i želi da bude blagodaran. (25:62)

U odgovoru nevjernici su Poslaniku a.s. rekli – zašto da padamo na sedždu tvom Bogu?! U ovom ajetu se kaže: „Bog nema potrebe za vašom sedždom ili vašim bogosluženjem. Od njega neće biti umanjeno ništa zbog vašeg odbijanja ili činjenja Mu sedžde, niti će Ga odvratiti od vršenja svojih poslova. Sva nebesa i zemlja su pod Njegovom komandom – bilo da se radi o mnogobrojnim zvijezdama koje bi grupišete u likove ili kada je riječ o Suncu i Mjesecu. Svemogući Stvoritelj je stvarni vlasnik svega ovoga i On nema potrebe za vama, niti ima potrebe za vašim bogosluženjem i ibadetom.

U nastavku ajeta kaže: „Dan i noć koji osjećate na Zemlji je djelo upravo ovog Boga, koji usmjeravanjem Zemlje na kretanju oko Sunca proizvodi smjenu dana i noći - da svitanjem zore krećete na posao i privređivanje a da se u noći odmarate. Zašto onda nećete da budete opomenuti i zašto se počenete da Mu se zahvaljujete!?“

 

Iz ova dva kur'anska ajeta učimo sledeće:

  1. Stvaranje nebese ispunjenih zvijezdama, Suncem i Mjesecom je rezultat Božije milosti prema Njegovim stvorenjima.
  2. Dan i noć su vrijeme određeno za činjenje zahvale Svemogućem Stvoritelju.
  3. Nije samo dovoljno vidjeti i znati istinu. Osobe koje dostižu do istine i koje imaju volju za reformom svog bića i promjenama na bolje biće u stanju da prihvate istinu, inače u suprotnom neće biti u stanju da prime istinu koja im se nudi.

Na koncu poslušajmo učenje i 63. ajeta kur'anske sure Furkan:

 وَعِبَادُ الرَّ‌حْمَنِ الَّذِینَ یَمْشُونَ عَلَى الْأَرْ‌ضِ هَوْنًا وَإِذَا خَاطَبَهُمُ الْجَاهِلُونَ قَالُوا سَلَامًا

 A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!", (25:63)

Nevjernici, tvrdoglavi i oholi će uvijek vrijeđati i ismijavati sve one koji su z potrazi za istinom ili onima koji je šire. Ovakve osobine će nevjernike još više udaljiti od istine. Od ovog ajeta pa sve do konca sure Furkan se govori o osobinama i karakteristikama vjernika kako bi u što boljem obliku bila opisana razlika između ove dvije kategorije ljudi.

Prvi opis vjernika je udaljavanje od kibura, oholosti i superiornosti. Ove osobine se mogu primijetiti u svakom obliku ponašanja kod rakvih ljudi. Te osobine se mogu vidjeti u načinu njihovog hoda – znači iz načina hoda je mnoguće zaključiti da li je osoba skrušena ili ohola. Stoga, Kur'ani Kerim kaže da je prva osobina vjernika u njihovoj skrušenosti tokom odnosa prema drugim Božijim stvorenjima – skrušenost koja bi se trebala primijetiti u najjednostavnijim ljudskim aktivnostima, poput ljudskog hoda. U 37.ajetu kur'anske sure Isra' se kaže da se na Zemlji ne smije kretati oholo i sa kiburom, te se dalje kaže da zasigurno takvim hodom neće biti u stanju rascijepiti Zemlju niti stići na njene vrhove.

Druga karakteristika iskrenih Božijih robova je u strpljivosti u odnosu na provokativne i uvredljive izjave. Oni uvijek umjesto istovjetne reakcije osobama koje ih vrijeđaju i ismijavaju odgovaraju smireno i racionalno, dok umjesto tuče i sukoba uvijek biraju mirni način rješenja spora.

 

Iz ovog kur'anskog ajeta učimo sledeće:

  1. Vjera u Boga se ne ograničava samo u oblicima ibadeta i bogosluženja. Vjera se ogleda i u ljudskom ponašanju i ljudskom djelovanju u zajednici.
  2. Skrušenost je plod bogosluženja i robovanja Bogu. Skrušenost je prvi znak robovanja Bogu.
  3. Strpljenje vjernika pred uvredama i pogrdnim riječima oholih ne smijemo smatrati slabošću ili strahom, nego je to pokazatelj njihove veličine.
  4. Nikada se ne smije istovjetno ponašati prema nevjernicima i džahilima, jer bi u tom slučaju biti isti kao i oni. Sa njima se treba ophoditi kako su oni naučili nego ih treba ignorisati i prepustiti ih same sebi. U slučaju da izgovaraju uvrede ili pogrdne riječi treba im odgovoriti mudrim i lijepim savjetom.

 

Upišite komentar


Security code
Refresh