srijeda, 28 mart 2012 14:37

Isfahan- ''Mesdžid- Džame''

Isfahan- ''Mesdžid- Džame''
Isfahan je najljepši, i jedan od najvrednijih iranskih gradova. Obzirom da je bio državna prijestolnica u doba Safavidske dinastije u njemu su sagrađene brojne džamije i svetilišta, na kojima se uočavaju vrhunski dosezi iranske umjetnosti.

Među svim džamijama Isfahana posebno se ističe

''Mesdžid- Džame'', kako po ljepoti tako i po grandioznosti.

Ovaj objekat – star preko 1000 godina, obnavljan je i dograđivan u doba Alebuja, Seldžuka i Safavida, tako da su na njemu uočljive kombinacije različitih arhitektonskih stilova.

Mesdžidul-Džame izgrađen je u širokom kvartu Dardašt, blizu

mejdana Sabze, 138. gregorijanske godine.

Osnovna građevina napravljena je jednostavnih stilom, osobenim za početni islamsku fazu, no vremenom su ovi objekti urušeni i isčezli.Džamiji su periodično dodavani novi objekti i detalji, koji su sa sobom nosili umjetnjičke i arhitektonske karakteristike različitih historijskih epoha.Nakon prvog stoljeća islama, Iranci su - u skladu sa ranijom tradicijom bogate dekoracije, pristupili posebnom ukrašavanju ovog objekta.
Ljetopisac i geograf – Mukadesi u svom opisu Mesdžidul- Džame, navodi da se džamija nalazi u sastavu gradske tržnice i da je krase okrugli stubovi i visoke minare.

U putopisima Nasera Hosroa Kobadijanija i Jakuta Hamavija opisano je stanje građevine u 443. i 444. hidžretskoj godini, odnosno u 5. stoljeću, u kojem je po svemu sudeći vođena velika pažnja o izgledu džamije.Njihove zabilješke pokazuju da su u ovo doba učinjeni vrijedni atrhitektonski zahvati na džamiji, koja je postala simbol historijskih promjena.

Obzirom da je džamija nešto ranije do temelja izgorila, upravo u 5. i prvoj polovini 6. stoljeća obnovljena je u sasvim drugačijem obliku i stilu, skupa sa pratećim objektima.Konture njenog današnjeg izgleda zatičemo u doba vladavine Seldžuka – 5. i 6.

stoljeće, s tim da su mermerne dekoracije vremenom kontinuirano dodavane.

U mesdžidu je danas uočljiva umjetnička tradicija iz

''Dejlami'' perioda, a u zadnje vrijeme učinjeni su veliki restauratorski zahvati na ovom vrijednom historijskom spomeniku.

Zanimljivost na glavnoj zgradi mesdžida je stil ''četiri terase'',

koje su dijametralno razmještene u odnosu na četiri strane svijeta.Ovaj metod u gradnji džamija primljenjivali su isključivo Iranci, premda postoje slični pokušaji, ali ne u ovakvom obliku.

Tim stilom je centralni objekat izgrađen 515. godine, tek nakon pomenutog požara.Potrebno je napomenuti i to da je vatrena stihija progutala i cjelokupnu džamijsku biblioteku, koja je u sebi sadržavala sva najvrednija umjetnička i naučna djela iz islamskog i predislamskog doba.

Mesdžid-Džame danas ima 8 ulaznih vrata, od kojih se ona jugoistočna koriste kao glavna, i ona su posebno stilizovana u doba dinastije Kadžara.Od ove kapije polaze dva duga hodnika,

koja nas vode pokraj ''Šabestana'' – posebnih dijelova mesdžida,

do centralnog džamijskog prostora.To je površina duga 70 i široka 60 metara, oivičena sa pomenute 4 terase različitih imena.

Sjeverana terasa – ''Alđajto'', nazvana po kralju Sasanida, čini mali mesdžid.

Veliki i skupocjeni mihrab, predstavlja najistaknutiji ukras i jedan je od besprimjernih eksponata iranske islamske umjetnosti.

Osim arhitektonskih detalja pažnju privlače i kur'anski ajeti ispisani – kufanskim, salsa, banaji, nask i nesatlik pismom, na arapskom i perzijskom jeziku.

Sve u svemu Mesdžid-Džame danas je svojevrstan muzej

14-vjekovne islamske prošlosti Irana.

O ovom historijskom monumentu poznati iranolog Artur Apampop kaže da se radi o jednom od najljepših arhitektonskih zdanja u svijetu, koje plijeni svojom tajanstvenošću, veleljepnošću i veličanstvom.

Pomenut ćemo, cijenjeni prijatelji, da se na zapadnom dijelu mesdžida nalaze i turbeta Mula Muhameda Taki Madžlisija i njegovog sina Mula Muhameda Bakera Madžlisija, dvojice velikih vjerskih znalaca iz doba vladavine Safavidske dinastije

Mula Muhamed Taki Madžlisi je jedan od velikih učenjaka 11.stoljeća. Bio je izuzetan poznavalac islamskih nauka – šerijata, akaida, irfana i književnosti.

Iza njega su ostali vrijedni spisi, od kojih izdvajamo

tefsire - ''Manla jeahzarul fakih'' i ''Sahife Sedžadije'', te

predgovor za ''Usule kafi''.

Alame Muhamed Beker Madžlisi, sin Mula Muhameda, bio je takođe jedan od najvećih šitskih vjerskih znalaca.Živio je u razdoblju između 1037. i 1111. hidžretske godine.Početno obrazovanje stekao je kod svog oca, da bi kasnije smostalno istraživao i proširivao naučne spoznaje u šerijatu, akaidu,

filozofiji i humanizmu, a posebno u hadisu.

Njegovo najvrijednije djelo je ''Beharul anvar'', napisano na 110 listova.U njemu se isprepliću islamska svjedočanstva, priče i hadisi, a knjiga je prevedena na više svjetskih jezika.

Alame Madžlisi predstavlja jednog od najznačajnijih islamskih književnika i hroničara, tako da je iza njega ostalo 86 litararnih radova na perzijskom, kao i 73 knjige i različite disertacije na arapskom jeziku.


Galerija slika

{gallery}138799{/gallery}

Upišite komentar


Security code
Refresh