ponedjeljak, 13 avgust 2012 08:12

Iranske predstave: "Ta'zije" V

Iranske predstave: "Ta'zije" V

Knjiga "Ta'zije-hani: Hadisi-kudsi o problemima u vjerskim predstavama" autora Ali Boluk Bašija je jedno od najvrijednijih djela u ovom domenu. Autor djela je rođen prije 70 godina u Teheranu i studirao je sociologiju i psihologiju.

Svi njegovi naučni radovi su iz domena iranologije i sociologije. U predgovoru svog djela, dr. Boluk Baši piše: "Ašura je zapravo kultura, živa i napredna kultura, kultura koja rađa i koja stvara historiju. Ašura je historija isprepletena sa filozofijom i svjetonazorom koji su intelektom i razumom povezani sa kulturom samopožrtvovanja i šehadeta. Ovdje možemo pronaći i određeni broj duhovnih i vjerskih ponašanja zasnovanih na događajima Ašure a koji su ostali zabilježeni u historiji šiitskog vjerskog pravca."

 

Uticaj Ašure možemo primijetiti u svim elementima i aspektima ponašanja pripadnika jedne zajednice, možemo ih vidjeti u dostignućima na polju društva, kulture, nauke, umjetnosti, tehnologije... Poezija i proza, muzika i kompozicija, grafiti i transparenti, kaligrafija i lijepo pisanje, arhitektura i moralnost, kao i društvene reakcije i politički i društveni pravci i struje zapravo govore o posebnim aspektima i oblicima Ašure.

Knjiga "Ta'zije-hani: Hadisi-kudsi o problemima u vjerskim predstavama" sadržana je u četiri dijela. U prvom dijelu, autor govori o historijatu postojanja i osnovnim razlozima nastanka ove vrste vjerskih predstava u Iranu. Zatim nastavlja sa povezivanjem "ta'zija" sa legendama, vjerom i religijskim pravcem. Zapravo, "ta'zije" su u ovom dijelu predstavljene kao intelektualna inspiracija, vjersko ponašanje i shvatanje ili jedna sveta prezentacija jedinstvenog događaja u historiji ljudske civilizacije.

U jednom dijelu dr. Boluk Baši piše:

"Ta'zije su poetsko-epske predstave o događajima u dolini Kerbele, nešto slično starogrčkim i starorimskim predstavama, umjetnost predstave i književnosti u obliku drame. Mnogi istraživači su historijsku i vjersku pozadinu ovoga događaja postavili osnovom drame, međutim sa različitostima koje postoje u evropskoj i orijentalnoj drami. Pojedini čak smatraju da su "ta'zije" oblik nečega što je, mnogo kasnije, u Njemačkoj pokušao predstaviti Baršot. Međutim, činjenica je da ni u kom slučaju nije moguće usporediti predstave vjerskih predaja (ta'zije) i drugih društveno-socijalnih tema. Osnovne razlike između obične predstave i "ta'zija" možemo svrstati u tri podgrupe. Kao prvo, izvođenje vjerskih predstava "ta'zija" je vremenski određeno u samo nekoliko sedmica, tačnije u hidžretskim lunarnim mjesecima muharremu i saferu. Drugo, "ta'zije" se izvode na tačno određenim lokalitetima i otvorenim prostorima bez krovne konstrukcije i pod vedrim nebom. I kao treće, postojanje velike publike sačinjene iz različitih društvenih grupacija koji zdušno prate svaki pokret na sceni a koje ne možemo nazvati "nijemim ili pasivnim" posmatračima, nego ih je potrebno smatrati "učesnicima u predstavi" ili jednostavnije "organizatorima ovih vrsta vjerskih predstava".

U nastavku ovog dijela, autor je analizirao socijalni i psihološki uticaj vjerskih predstava "ta'zije-hani", dok mi u nastavku možemo izdvojiti sljedeće;

-oživljavanje i čuvanje od zaborava vjerskih događaja i ceremonija,

-pročišćavanje duše i srca,

-snaženje kulture šehadeta u ljudskoj zajednici,

-pročišćenje ljudskih želja,

-snaženje zajedništva, društvene solidarnosti i jedinstva,

-stvaranje uvjeta za nastanak novih vrsta umjetnosti,

-očuvanje i davanje životnog vijeka vjerskoj i tradicionalnoj muzici.

Drugi dio knjige odnosi se na analizu društvenog uticaja "ta'zije-hani" u vrijeme perioda vladavine kralja Fethali-šaha, kada je došlo do gradnje velikog broja "tekija" i pospješeno izvođenje "ta'zija". U ovom periodu, stanovništvo Irana je pokazalo veliku volju i želju za gradnjom mnogobrojnih tekija i održavanjem što masovnijih vjerskih predstava. Na osnovu historijskih podataka, tokom 1269. hidžretske lunarne godine, u gradu Teheranu su postojale 54 tekije.

Ove vjerske građevine je moguće podijeliti u nekoliko podgrupa.

Kao prvo tu su tekije koje su izgrađene nakon migracije etničkih skupina koje su došle u Teheran, poput tekije Kurda, Turaka ili Širazlija.

U drugu grupu možemo svrstati tekije koje su osnivane na esnafskim osnovama, poput tekija zlatara, obućara i slično.

U treću grupu možemo svrstati tekije koje su djelo iskrenih vakifa, koji su ovim dobrim djelom željeli ostvariti Božiju naklonost, poput tekije Mirza Huseina Hakim-Bašija.

U narednu grupu možemo svrstati tekije koje su izgrađene na osnovu naređenja pojedinih vladinih službenika ili su oni lično finansirali izgradnju navedenih vjerskih objekata. Iste te zgrade su u većini slučajeva bile rezervisane za vladine službenike koji su vjerske obaveze izvršavali kroz vladine organe i protokol.

U posljednju grupu možemo svrstati lokalitete za obilježavanje posebnih vjerskih ceremonija-oplakivanja, koje su naziv dobile po tom svetom mjestu, poput tekije Imam-zade Zejd ili centralne džamije u pojedinim gradovima prostranog Irana.

Također, možemo ukazati i na tekije koje su građene u blizini industrijskih i radničkih zona i koje su bile poznate po njima.

Dr. Ali Boluk Baši u drugom dijelu svog djela "Ta'zije-hani" opisuje održavanje jedne predstave u prijestonici Teheranu. Tačnije, on je analizirao i opisao "ta'ziju svadbe hazreti Kasima" koju su analizirali i zapadni orijentalisti i putopisci, i zapravo poredi ove ceremonije sa historijskim zapisima u navedenim putopisima. On se poziva na običaje oplakivanja i "ta'zije-hani" početkom 20. stoljeća u djelu "Izvanrednosti Perzije" (Queer things about Persia) francuskog autora Ustaš de Loreja (Eustache de Lorey). On je jednostavno zatečen vjerskim predstavama koje je bio u prilici vidjeti tokom putovanja u Iran za vrijeme dinastije Kadžara. Navedene vjerske predstave De Lorej karakteriše vidom patriotizma i sve one koji se žele upoznati sa drevnim Iranom i Perzijom poziva da lično pogledaju izvođenje ovih vjerskih predstava.

Posljednji dio knjige predstavljen je u obliku jednog običnog dijaloga. Tačnije, postavljana su pitanja koja bi mogla biti produkt razmišljanja običnog čitaoca tog djela, a autor, u namjeri da što bolje predstavi ovu vrstu predstava, lično odgovora na sva ta pitanja. On govori o procesu promjena u sadržaju i obliku "ta'zija", obraća pažnju i na način sučeljavanja sa ovom vjerskom pojavom, govori o umjetničkoj strani i sastavu, muzici koja se koristi u predstavi i o načinima i metodama očuvanja ili oživljavanja ove grane scenske umjetnosti u modernom dobu. Na koncu djela autor analizira i tehničku i književnu stranu nekoliko vjerskih predstava. Knjiga je ilustrovana mnogobrojnim fotografijama izvedbi predstava u posljednjih stotinu godina u Teheranu. Knjigu "Ta'zije-hani: Hadisi-kudsi o problemima u vjerskim predstavama" autora Ali Boluk Bašija, na tržište je plasirala izdavačka kuća "Amir Kebir".

 

 

Upišite komentar


Security code
Refresh