nedjelja, 30 juni 2013 06:12

Šejh Sadi Širazi: Đulistan (I)

Šejh Sadi Širazi: Đulistan (I)

IRIB- Mada je 13-o stoljeće u kknjiževnosti islamskih naroda dominantno obilježeno tesavvufom ,u Perziji s ejavlja jedan pisac bliži životu i njegovim vrijednostima.To je književnik i na Istoku i na Zapadu poznat kao Šejh Sadi,a puno ime mu je Abu Abdullah Mušrifuddin ibn Muslih aš-Širazi..

 

Naravno,bilo bi pogrešno odricati Šejhu Sadiju pripadnost tesavvufu ,jer je tasavvuf  duboko ukorjenjen i u tradiciju i u zbilju toga vremena.Ali ,Šejh Sadiijevo tesavvufsko poimanje svijeta razlikuje ga od većine savremenih stvaralaca po tome što mu se on slijepo ne predaje,jer uz ideje o vječnom ,nudi i svoje sada.

Za svog dugogo života Sadi je ostavio impozantno djelo,koje je nakon njegove smrti ,sabrano u 23 knjige proze i poezije.Među njima se evo vjekovima ,kao najpotpunija i najvrjednija ,ističu Bustan i Gulistan,koja je napisao u najzrelijim godinama života.

Šejh Sadi je rođen u Širazu 1213 godine,a umro je također u rodnom gradu 1292 godine.Nakon završenog osnovnog obrazovanja ,kao tipični istočnjak ,životni i stvaralačku zrelost stiče na putovanjima po širokom i prostranom islamskom svijetu u druženju sa učenim i uglednim kao i običnim ljudima ,što je bio običaj mnogih učenjaka islamskog Istoka.Obilazi tako,zaustavljajući se kraće ili duže,Irak,Siriju,Egipat,Anadoliju,Horosan,IndijuTurkestan ,a dosta dugo je boravio u Indiji.

Zadržavanje kod poznatih savremenih indijskih mislilaca bilo mu je od velikog značaja,a poseban uticaj na njega je izvršio glasoviti pjesnig toga vremena Emir Husrev Dihlevi.

Na ovim ,skoro tri decenije dugim putovanjima,imao je i teških i neobičnih situacija ,a svakako je najozbiljniji udarac doživio kada je u Jurusalimu pao u robstvo krstaša.Sticanjem sretnih okolnosti uspio je da se izbavi iz te nevolje i da nastavi svoja putovanja.

Sredinom 8-og stoljeća Šejh Sadi je ponovo u rodnom Širazu,a tada perzijskom pokrajnom Fars vlada sultan iz dinastije Selgurijan Ebu Bekir ibn Sad ibn Zengi vladao od 1231 do 1260 godine..

Za njegove vladavine Šejh Sadi ima relativno miran i lagodan život.U znak zahvalnosti za zaštitu Šejh Sadi je 1257 godine ispjevao svoje poznato djelo Bustan i posvetio ga svom vladaru.Godinu dana kasnije nastaje njegovo najčuvenije,rekli bismo ,životno djelo ,Đulistan ,napisano također u spomen tog vladara.Nakon što je dinastija Selgurijan izgubila moć i Perzija 1264 godine potpala pod vlast Mongola,Šejh Sadi ponove kreće na put.Jedna od stanica mu je i Meka gdje je obavio hadž,a zatim putuje po okolnim zemljama ,da bi se,nakon nekoliko godina,zauvjek vratio u rodni Širaz.Mada je Sadi u svojim književnim djelima postao relativno rano poznat i izvan svoje zemlje ,iako su mu se stihovi prenosili po svijetu ,piscu su svjetski glas i nezaborav pribavila dva već spomenuta djela Bustan i Đulistan.

Đulistan u doslovnom značenju-ružičnjak ,prozno je djelo protkano stihovima ,to je zbornik kratkih priča tj. hikaja i pjesničkoh aforizama u kojima se rimovana proza prepliće po stihovima po karakteru tih aforizama i sadržani priča,Đulistan spada u poučna,didaktička djela.Osnovni cilj Šejha Sadija je dati savjet moralne ili čisto praktične naravi u formi ovih privlačnih priča,zanimljivih slika ili izreka prožetih dubokim humanizmom u kojima se nudi mnoštvo asocijacija o ljubavi,ljepoti,pjesmi,radosti.....U Đulistanu zaista ima svega toga,a ipak najviše mudrosti ,one iskonske,narodne,nataložene u ljudskom rodu valjda otkada postoji.I zato nas Đulistan i danas ,nakon punih sedam stoljeća ,poučava razveseljava i zanosi,čini nas boljim ,plemenitijim,mudrijim,i kao uhvaćeni u zamku ,a da nismo svjesni toga,počinjemo i sami razmišljati o onim primarnim pitanjima dolasku na svijet,smislu življenja i besmislu,a Šejh Sadi vjeruje u smisao,u ono dobro u čovjeku.

Po svom dubokom misaonom sadržaju ,zanimljivim motivima,slojevitosti ,iscizeliranom stilu i nedostižnoj ljepoti u jednostavnosti stila Sadijev Đulistan je nadživio vijekove i zadivio civilizirani svijet.U svakoj misli,svakom stihu,ogleda se autorovo životno iskustvo i mudrost.Za njega su moralne vrijednosti društva i čovjeka kao jedinke na prvom mjestu.Komponenta koja dominira ovim djelom je duhovna snaga ,što pisac uvijek i na svakom mjestu naglašava.Odnos siromaštvo-bogastvo,poštenje-nepoštenje,pravda-nepravda,bogobojaznost-razvrat,darežljivost-škrtost i slične kategorije ,jasni su simboli Đulistana.

Đulistan se sastoji od uvoda osam poglavlja,i kratkog završnog teksta .Poglavlje sadrži priče odnosno hikaje,pisane u prozi protkanoj stihovima.Znatan dio priča zapravo su plod autorovog životnog iskustva,a dio njih ima podlogu u onome što je on slušao ili čitao.Kazivanje vlastotog doživljavanja prepoznaje se po tome što je tu prepovjedač,Šejh Sadi,u prvom licu.Stihovi nisu samo formalan ukras ovih priča,oni su organski vezani i za sadržaj i za ideju ,oni su na neki način poenta,autorova poruka,pa bila ona savjet,satirična žaoka ili ironija.

U idejnom pogledu Šejh Sadi nije predan samo mističkom razmišljanju,on se više okrenuo svakodnevnom životu ,moralu i pouci.U Đulistanu s eovaj pjesnik pokazuje kao istinski majstor naracije i suptilnih opservacija o životu i ljudima sve sa željom da ljude pouči,razveseli,osmisli i olakša život.

Đulistan je po svom duhu,pun života i ideja kako ga iskoristiti najbolje ,a biti i ostati ljudski čestit.Vjerovatno tim humanističkim osobinama i filozofskim intoniranim porukama uspio je da se probije izvan mjesta nastanka,na Istoku i na Zapadu.Čitalac će sam najbolje osjetiti vrijednost i snagu misli Sadija.Što se nas tiče,trudili smo se da pokažemo kako je jezik kojim je Đulistan pisan uistinu savršenstvo lijepe riječi,koje su mnogi veliki pisci poslje njega pokušavali da dostignu.Popularnost Đulistana vidljiva je po tome što danas gotovo nema velike biblioteke u svijetu koja ne posjeduje ovo djelo.

Sa osmanlijama od kraja 15-og stoljeća pa nadalje,i u naše krajeve stižu djela perzijskih klasika,a među njima i Šejh Sadijeva.Iako je perzijski jezik na kojem je Đulistan napisan ,bio prepreka da ovo djelo dopre izravna do naroda,njega čitaju i izučavaju znalci orjentalnih jezika, raspravljajuu i prepričavaju hikaje,citiraju stihove u raznim zgodama sve u cilju da poduče.

Upišite komentar


Security code
Refresh