ponedjeljak, 29 juli 2013 10:30

Književno blago Šejh Sadi Širazi povod za pisanje Đulistana

Književno blago Šejh Sadi Širazi povod za pisanje Đulistana

 

 

Jedne noći razmišljao sam o minulim danima i želi se uludo prevedenim životom ,zidove kućice srca bušio sam dijamantom suza i govorio ove stihove,koji su bila slika mog stanja:

 

Svakog trena život odmiče za po jedan disaj,

I kad pogledaš,malo ostalo.

O ti,kome je minulo pedeset,još spavaš,

Možda ćeš shvatiti vrijednost ostalih pet dana !

Neka se stidi onaj ko je otišao a posao nije uradio,

Zabubnjali odlazak,o on nije prtljag natovario.

Slatki san u jutro polaska na put

Spriječi,zadrži pješaka od putovanja.

Ko god je došao i sagradio novu kuću

Otiša je a kući ostavio drugom.

Onaj dragi gajio je istu želju,maštao,

Ali niko nije dugo ostao u domu tome.

Ne zaljubljuj se u nestalna prijatelja,

Taj izdajnik nije dostojan ljubavi.

Ako već moraš umrijeti i dobri i nevaljali ,

Srećan je onaj koji se odlikovao vrlinama .

Životne potrepštine pošalji u svoj grob,

Niko ih neće donijeti za tobom ako sam ne pošalješ.

Život je kao snijeg pod julskim suncem,

Sasvim malo ostalo a čovjek se još u nemaru zavarava.

O ti,što ode na pazar praznih ruku,

Bojim se da ćeš donijeti prazan rubac .

Ko god svoj usjev ojede u klasu,

Kad žetve dođe,odabiraće klasje.

 

Nakon što sam razmišljao o ovome,zaključio sam da je najbolje da se povučem u mir i osamu,da napustim prijatelje,da prečistim knjigu od praznih riječi te da od sada ne govorim u prazno.

Čovjek odrezanog jezika,koji sjedi u uglu gluh i nijem,

Bolji je od onoga koji ne može da vlada svojim jezikom.

Jedan od mojih prijatelja,koji mi je bivao saputnik u palankinu i školski drug ,dođe mi,po staromobičaju,u posjetu.Iako se silno trudio da me raznonodi i razveseli,nisam odgovorio i dizao glavu s koljena pobožnosti.Uvrijeđen ,pogleda me i reče:Sada,kad imaš mogučnost da govoriš,Govori,brate,milo i veselo.A sutra,kad stigne vjesnik smrti,Hoćeš-nećeš,uvuči ćeš jezik,ušutječeš.

 

Neki od mojih bliskih drugova razjasni suštinu  ovoga događaja:

On je čvrsto odlučio da ostatak života provede u pobožnosti i šutnji.I ti ,ako možeš budi pametan i kreni putem uzdržljivosti i umjerenosti !

On prozbori: Kunem s eveličinom Svevišnjeg i našim prijateljstvom,neću ni daha dahnuti,ni koraka kročiti,dok ne krene razgovor po ustaljenom redu i od davnina zavedenom običaju.Jer,vrijeđati prijetelje je neukost i neučitivost,nije tepko prekršiti zakletvu,ali se to protivi razboru i ispravnom rezonovanju ne slaže se sa rasuđivanjem pametnih ljudi da Alijin mač stoji u koricama i Sadijev jezik za zubima.

 

O mudri,šta je to jezik u ustima ?

To je ključ vrata riznice mudraca.

Kad su vrata zaključana kako iko može znati

Je li iza njih draguljat ili staretinar ?!

Iako šutnja,po sudu mudraca,znači uljudnost,

Kad je potrebno ,potrudi se da govoriš.

Dvije stvari su nerazumne šutjeti

Kada treba govoriti,govoriti kada treba šutjeti.

 

Ukratko,nisam ima snge da s euzdržim od razgovora,niti sam smatrao da je ljudski prekinuti razgovor sa njim,jer je bio dobar drug i iskren prijatelj.

 

Ako si vojnik,vodi borbu sa onim

Koga možeš pobjediti i od njega pobjeći.

 

Ipak smo počeli razgovor i pošli u šetnju izvan grada .Biješe proljeće,hladnća popustila i nastupili dani carstva carstva cvijeća.

 

Košulje od listova na drveću

Poput bajramske odjeće sretnika.

Početak mjeseca ordibehešta po dželalijskom kalendaru,

Slavuji pjevaju na mimberima grana .

Na rumenim ružama pao biser rose

Poput kapljica znoja na licu srdite kraljice.

 

Dogodilo se da smo prenoćili u vrtu jednog prijatelja.Biješe to lijepo mjesto puno cvijeća.Drveće u zagrljaju,zemlja kao prekrivena sitnim mozaikom,a grozdovi vinograda vise poput zvijazda Plejada.

 

Zeleni proplanak sa slatkovidnim potocima,

Na granama ptice milozvučno cvrkuću.

Proplanak pun razbojnih tulipana.

A grane iskićene raznovrsnim plodovima.

Vjetrić u sjenama drveća

Razastro ćilim šareni.

 

Ujutro ,kada je želja sa povratkom domu navladala uživanje i radost,vidio sam kako se moj prijatelj spremio za povratak i nabrao pun skut ruža,bosiljaka i zumbula.Rekoh mu ,:Kao što znaš,cvijeće iz vrta nije dugovjećno,vriejme ružićnjaka je varljivo i mudraci vele : Što god nije trajno,ne zaslužuje da se voli i da se čovjek za to srcem veže...

A gdje je izlaz ?,upita on.Odgovorih :Da bih razonodio gledaoce i obradovao prisutne,mogu napisati Gulistan,čijim listovima ne može naškoditi okrutna ruka jesenjeg vjetra,a tok vremen ne može njegovo radosno proljeće preobratiti u sjetnu jesen.

A šta će ti poslužavnik s ružama,

Odaberi jedan lis iz moga Gulistana.

Ruža živi pet-šest dana,

A ovaj Gulistan biće vječno svjež.

Kad sam izrekao ove riječi ,on istrese cvjetove iz krila,objesi mi se o skut i uzviknu.

Plemeniti,kad si obećao,ispuni obećanje !

Tog istog dana bila je napisan jedna glava .O pravilima ponašanja i vođenju razgovora,i to u takvom obliku da je moglo dobro doći govornicima ,a i spisateljima da ih nauči ljepoti stila.

Kratko rečeno,ružama iz vrta još nije bilo prošlo vrijeme cvjetanja,a Gulistan je bio završen.A ipak biće savršen tek onda kad bude s odobravanjem primljen na dvoru cara zaštitnika svijeta ,sjene i odbljeska božanske milosti,bogastva vremena,oslonca mira i sigurnosti,ljebimca neba,pobjednika nad neprijateljima ,desnice pobjedonosnog carstva,svjetionika prečiste vjere,ljepote čovjećanstva,ponosa islama,Sada sina atabega velikog,moćnoga cara,vladara naroda,pokrovitelja arapskih i nearapskih vladara,sultana na kopnu i moru ,nasljednika Sulejmanova carstva,Muzafferuddina Ebu Bekra ibn Sada ibn Zengija neka im Allah učini sreću dugotrajnom,neka im udvostrući ugled,neka učini da im kraj bude srećan i kad ga on pročita pogledom carske milosti.

Ako ga njegova carska blagonakolnost ukrasi,

Postaće kineske galerija slika i Eržengovo umijeće.

Nadati se da se neće namrštiti od negodovanja,

Jer,Gulistan niej mjesto čame i dosade.

Posebno zato što je u njegovom carskom predgovoru

Srećno ime Sada ibn Ebu Bekra ibn Sada ibn Zengija.

Međutim,mlada nevjesta moje misli nema ljepote i stoga ne podiže glavu niti odvaja pogled od nogu zbog zbunjenosti i stida

i neće zablisti u društvo ljudi čistoga srca sve dok ne bude ukrašena nakitom blagonakolnosti i lijepog prijema velikog emira,učenoga,pravednoga,pobjedonosnog,oslonca carskog prijestolja,savjetnika u poslovima države,utočišta siromaha,pribježišta putnika namjernika,učitelja učenih, prijatelja pobožnih,ponosa naroda Farsa,desnice carstva,gospodara odabranih,carskog dvorjanina,ponosa države i vjere,oslonca islama i muslimana,stuba vladara i sultana Ebu Bekra ibn Ebu Nasra da mu Allah produži život ,da mu podigne ugled,da mu nagrade umnoži koga hvale veliki ljudi,na sve strane,kod koga su se sabrala sva plemenita svojstva.

 

Svako ko se nalazi pod njegovom zaštitom

Grijeh mu postaje pokornost,dušmanin-prijatelj.

  

Svakom od robova i povjerljivih osoba data je određena dužnost.Ako bilo ko od njih bude nemaran i lijen u ispunajvanju dužnosti,dolazi na odgovornost i biva kažnjen.

Međutim ,derviška je dužnost da zahvaljuju velikim ljudima na njihovim dobročinstvima da ih lijepim spominju i blagoslove,a bolej je da se taj dug ispunjava u njihovoj odustanosti nego kad su prisutni jer ono prvo je daleko od licemerja i biće brže uslišano,a ovo drugo je ulagivanje i dodvoravanje.

Povijena leđa vasione ispravila su se od radosti

Kada je majka u našem vremenu rodila takvog sina.

Čista mudrost je kada milost Tvorca svijeta

Predodredi svoga roba za pomoć ljudima.

Vječno je sretan onaj koji je proživio dobrim glasom

Jer i poslje njega lijep spomen i ime mu žive.

Hvalili te ili ne hvalili učeni isto je

Lice ljepotice ne treba ukrašavati frizer ni kozmetičar.

Moji propusti i odstupanja u služenju na carskom dvoru objašnjavaju se na slijedeći način.Jedan grupa indijskih mudraca raspravljala je jednom o vrlinama Buzurdžimihra .Na koncu su mu kao jednu manu našli to što je spor u govoru,to jest,mnogo oteže i slušalac mora da dugo čeka dok on nešto kaže.Čuo to Buzurdžimihr pa reče: Bolje je razmišljati za ono što kažem nego se kajati za ono što sam rekao.

Iskusni starac koji zna cijenu riječi

Razmisli pa onda nešto kaže.

Ne počinej razgovor bez razmišljanja,

Govori pametno,nije strašno ako sporo govoriš,

Razmisli,pa onda govori,

Završi govor prije nego kažu: Dosta !

Darom govora čovjek se razlikuje od životinja,

A životinja je bolja od tebe ako ne govoriš istinu.

Posebno ako bi se odvažio nizati riječi uglednicima njegova carskog veličanstva neka su proslavljene njegove pobjede čiji je dvor sjedište učenjaka i centar visokoobrazovanih,napravio bih veliku drskost ,nedostojno bih s eponio prema njegovom veličanstvu,jer kremen na bazaru dragulja ne vrijedi ni koliko zrno ječma,svjetlo lampe na suncu se ne primjećuje,visoka munara u podnožju planine Elvend izgleda veoma nisko.

Ko god glavu digne i prkosi

Sa svih strana navale na njega neprijatelji.

Sadi u miru i slobodno leži,

Niko ne napada onoga ko je miran.

Prvo misao,zatim riječ,

Najprije temelj,potom zid.

Ja umijem praviti umjetne cvjetove ,ali ne u ružičnjaku

,prodajem ljepotu,ali ne u Kenanu.

Pitali Lukmana:Od koga si naučio mudrost ?

On odgovori: Od slijepih,koji,dok ne opipaju tle,ne stavljaju na njega nogu.Razmisli najprije kako ćeš izađi pa onda uđi !

Ispitaj najprije muškost pa se onda ženi !

Iako je pijetao iskusan i vičan boju,Zar se možes boriti sa sokolom snažnih nogu i oštrih kandži ?

Mačka je lav u lovu na miševe,

Ali je miš u sukobu s tigrom.

Ipak,uzdajući se u blagorodna svojstva velikih ljudi,koji ztvaraju oči od mana i nedostatka potčinjenih i ne razotkrivaju greške običnih ljudi,sakupili smo u ovoj knjizi nekoliko kraćih kazivanja o neobičnim događajima,zatim poslovice i stihove,predanja i životopise bivših careva uloživši u to jedan dio svog života.Eto to je povod pisanju Đulistana ,a pomoć je od Allaha.

 

Ovi stihovi i kazivanja godinama ostaju,

A prah naših tijela posvuda razasut.

Namjera je da od nas ostane neki trag

Jer znam da život nema trajanja.

Možda će nekad neki prosvjetljeni pobožnjak

Uputiti dovu za djela derviša.

Kad se pažljivo pogleda raspored ove knjige i njenih poglavlja,mislim da je korisno da u ovom raskošnom vrtu bude osam vrata kau u đenetu.Tako je ukratko izloženo da ne bi bilo dosade.

Prvo poglavlje – O životu careva

Drugo poglavlje – O naravi derviša

Treće poglavlje – O vrijednosti zadovoljstva onim što se ima

Četvrto poglavlje – O koristima šutnje

Peto poglavlje – O ljubavi i mladosti

Šesto poglavlje – O nemoći i starosti

Sedmo poglavlje – O uticaju odgoja

Osmo poglavlje – O pravilima druženja.

Uono vrijeme kada je bilo najljepše doba biješe 654 godina po Hidžri ili 1258 godina po Isa a.s..

Cilj su nam bili savjeti, pa smo ih izrekli,

Prepuručismo ih Allahu i otputovasmo.

 

 

Upišite komentar


Security code
Refresh