petak, 31 avgust 2012 14:03

DVA PUTNIKA PUTUJU MOREM

DVA PUTNIKA PUTUJU MOREM

Sljedećeg jutra Abu-Seir i Abu-Geir su stajali kod gradskih vrata.

Abu-Seir, s ruksakom na leđima, bijaše zapanjen izgledom grada u daljini i tiho je govorio nešto što se nije moglo čuti. Abu-Geir, dok je jeo komadić kruha koji je savio u rolu, reče: “Znaš, dragi prijatelju, mi sada idemo na put i uopće ne znamo što će se dogoditi, a da se naša sloga i prijateljstvo ne bi prekidali, trebamo se baš ovdje dogovoriti tako da poslije ne bude razloga za prigovor i nezadovoljstvo. Abu-Seir reče: “Što se dogodilo, što se trebamo dogovoriti?

 

Abu-Geir reče: “ Vidi brate, sada niti jedan od nas nema novca i obojica smo praznih ruku, ali smo vrijedni i sposobni ljudi. Isto tako nije jasno koji će od nas dvojice više napredovati i čiji će posao bolje ići. Kako bismo uvijek bili prijatelji dobro je da se baš sada dogovorimo kako ćemo u svemu surađivati. Ako ti obaviš neki posao i ako ja obavim neki posao, ili ako obojica obavimo neki posao, da sve zajednički trošimo pa da višak prištedimo kako bi nam kas-nije obojici to bio poslovni ulog. Na ovom putovanju ne treba biti nikakvog lukavstva ni podvale

(Abu-Geir je znao da je putem moguće naći posao za brijača, ali ne i za ličioca). Abu-Seir reče: “Tvoje riječi su razumne, slažem se. Mi putujemo zajedno, a o tome nismo razgovarali, naravno sve što nađemo bratski ćemo podijeliti i živjet ćemo zajedno kako bi nam obojici sam Bog pružio povoljnu priliku. Abu-Geir reče: “I ja sam namjeravao to isto reći, mi smo kao jedan i što god da nađemo pripada obojici, također obojica smo vrijedni i marljivi i ni jedan od nas nije nesposoban za rad.

Abu-Seir reče: “Tako je, naravno ”, a onda je uzeo Abu-Geirovu ruku i srdačno je stisnuo rekavši: “Ovo je ovjera našeg zavjeta i sporazuma, a to je uz iskrenost, čestitost i poštenje iznad svega.

Zatim su krenuli na put i išli su, išli dok nisu prošli predgrađe i dospjeli u pustin-ju. Putem je bilo govora o budućnosti i o velikom gradu u kojem će biti posla...

Poslije nekoliko dana pješačenja kroz pustinju i nakon što su prošli jednu visoku planinu stigli su do morske obale. Ova dva putnika nisu još nikad vidjela more i, umorni, tako su se razveselili promatrajući more i njegove valove koji su se valjali zajedno, i ptice, crne i bijele, koje su slobodno i bezbrižno letjele maglo-vitim morskim prostorom, da su uzvikujući otrčali do vode i bacili se na vlažan pijesak na obali.

Malo dalje, jedan putnički brod se oglasio prvim zviždukom za polazak. Abu-Seir i Abu-Geir do tog trena nisu primjetili brod i još uvijek su promatrali more. Čuvši zvižduk s broda ustali su sa svojih mjesta i nekoliko trenutaka su se pogle-davali te krenuli prema brodu. Što su više išli naprijed, mogli su bolje vidjeti brod. Jedan od zaposlenih na brodu, sjedeći, uzvikivao je s najvišeg jarbola: “Penjite se, požurite, trebamo krenuti!

Abu-Seir je išao ispred Abu-Geira i ne skidajući oči s broda reče: “Dragi pri-jatelju, požuri, moramo se i mi popeti na brod, kakva sretna okolnost.

A kada su stigli do broda, Abu-Seir je sav novac koji je imao dao za trošak put-ovanja pa su se popeli na brod i izabrali sebi mjesto te sjeli.

Abu-Seir reče: “Mi nemamo hrane za više od dva dana, ali na brodu je puno putnika, a i putovanje će potrajati neko vrijeme pa ako na brodu ne bude brijača osim mene, ima nade da bude posla pa ćemo se moći prehraniti.

Tako i bi, brod krenu a drugog dana Abu-Seir reče Abu-Geiru: “Brate, ti sjedni ovdje a ja odoh malo u obilazak, prošetati se među putnicima, da vidim na koji nam način Bog želi poslati našu dnevnu potporu.

Abu-Geir reče: “Jako dobro. Napravi tako, sada kada se na brodu ne može pronaći posao za ličioca, ti obavi nešto dok ne dođe red na mene.

Abu-Seir reče: “Nema nikakve razlike, mi nismo sklopili pogodbu između sebe kako bismo smišljali kako je preinačiti. Prijateljski smo dali ruku jedan drugome, a prijateljstvo je više od ovih riječi.

Abu-Geir je spavao u kutku broda, a Abu-Seir je prebacio pregaču na rame i ponio je kutiju sa britvicama i škarice, a preko prsa je objesio ogledalo i u ruku uzeo zdjelu za brijanje te se prošetao između putnika lagano izgovarajući: “Brijač – brijač – brijanje.

Jedan od putnika ga pozva i reče: “Sada, s obzirom da si tu, dođi me ošišati.

Abu-Seir uredi onog čovjeka i putnik mu htjede dati nagradu ali Abu-Seir reče: “Ja ne želim novac.

Putnik reče: “Radiš besplatno?

Abu-Seir reče: “Naravno, nije vrijedno spomena, ali istina je to da nas ima dvoje i putujemo radi posla, a nemamo hranu. Bit će puno bolje ako mi umjesto novca date hranu, a ako ne date onda ništa jer na ovom brodu nema prodava-onice i novac nam neće biti od koristi.

Putnik reče: “Jako dobro” i morao mu je dati malo kruha, sira i oraha. Abu-Seir to uze i odnese i ostavi kod Abu-Geira. Međutim, Abu-Geir je cijeli vrč vode zašećerio i napravio sorbet te popio, a isto tako i morsku vodu koja je bila slana. Abu-Seir je morao uzeti vrči i otići kod istog onog putnika pa reče: “Sada, kada ste napravili dobro djelo, dopunite ga i dajte nam i malo vode.

Putnik reče: “Čudno, ni vodu niste ponijeli. Pa s kakvom nadom ste se popeli na brod?

Abu-Seir reče: “Prvo s nadom u Boga, a onda s nadom u suputnike i u rad.

Putnik je napunio vrč vodom i Abu-Seir se sretan vratio. Kad je došao, Abu-Geir je pojeo sav kruh i sir i orahe i čekao je vodu. Abu-Seir ostavi vrč i uze ponovno pregaču i svoj pribor za rad te ode među putnike: “Brijač – brijač – brijanje.” Još jedan putnik ga pozva pa je i njega ošišao, a zatim još jedan, i koliko je mogao, Abu-Seir je izbjegavao primiti nagradu i umjesto novca je uzimao hra-nu. Ali, to ne bijaše dovoljno hrane za Abu-Geira i kada bi sjeli zajedno kako bi jeli, brijač još ne bi uzeo ni dva zalogaja a Abu-Geir bi progutao sve s trpeze.

Na brodu je brijačev posao slučajno dobro išao pa je redovito radio. Bilo je to četvrtog dana kad je kapetan broda poželio ošišati se. Kapetan je čuo od osoblja da na brodu postoji jedan dobar brijač, pa su Abu-Seira odveli k njemu. Tijekom rada Abu-Seir započne razgovor i reče: “Brod je dobar i dobro je što ima puno putnika pa se može naći posla.

Zatim je nešto malo ispričao o sebi i o svojem položaju: “Mi nismo razmišljali kada smo se popeli na brod bez namirnica i ako putovanje morem potraje i za-lihe hrane se istroše, nitko ne zna što ćemo morati raditi. Moj prijatelj je ličilac i na brodu nema posla za njega.

Kapetan reče: “Ne brini, mi koji stalno živimo na vodi, bolje znamo što znači nada u Boga. Ti dobro obavljaj svoj posao i uzdaj se u Boga i nećeš ostati bez kruha. Ako jednoga dana i budeš imao poteškoća u poslu, javi mi. Vidiš ovo ve-liko more, puno je vode i ribe, i nikada neće presušiti.

Abu-Seir reče: “Naravno, moguće je neko vrijeme živjeti od ribe ali je nemoguće piti slanu morsku vodu.

Kapetan reče: “ Da, ništa nije nemoguće, moguće je i slanu morsku vodu pret-voriti u slatku, i piti je.

Abu-Seir otvorivši usta od iznenađenja zapita: “Kako je moguće slanu vodu pretvoriti u slatku?

Kapetan reče: “Isto onako kako to priroda čini. Morska voda je slana i pod utjecajem sunčeve topline nastaje para, para se podiže u nebo i na hladnom zraku se javlja u vidu sitnih čestica vode, a zatim pada na zemlju u obliku kiše, a kiša nije slana. I mi radimo to isto, destiliramo morsku vodu isto kao oni koji dobivaju ružinu ili vrbinu vodicu. Za ovo postoji nekoliko vrsta uređaja, a jedan od njih se zove kotao za destilaciju, ali najjednostavnije sredstvo je jedan lonac, porculanska zdjela i kadica za vodu. Ulijemo dio morske vode do pola lonca, a jednu praznu porculansku zdjelu stavimo na tu vodu te isto tako i jednu veliku kadu punu vode stavimo na lonac, pa ispod lonca zapalimo vatru. Slana voda proključa i nastaje para. Ta para se skuplja ispod kade i ponovo postaje voda i kaplje u praznu zdjelu. Ponekad zamijenimo vodu u kadi kako bi bila hladna, a voda koja se pretvori u paru i nakapa u zdjelu ispod kade je pročišćena voda koja više nije slana. Pročišćenu vodu ulijevamo u neku posudu i čuvamo je, i kroz jedan dan ova voda je kao i slatka voda, i što više stoji u posudi i upija zrak, sve je bolja.

Abu-Seir reče: “To je složen posao, kako si onda putnik može na taj način osigu-rati vodu?

Kapetan reče: “Naravno, u životu ponekad postoje i složeni poslovi, ali ono što se mora nije teško. Ja to ne radim sam, kada je potrebno svi mi putnici pomažu. Svaki težak posao je lakši ako surađuju svi zajedno, pa tako ni jedan posao nije težak ako postoji suradnja i uzajamno razumijevanje.

Abu-Seri reče: “Tako je, imate pravo.

Kada je Abu-Seir završio posao kapetan mu da nešto novca i poruči neka svaka-ko uzme novac. Brijač je uzeo novac i dok je zatvarao torbu, pozdravio se s kapetanom i otišao.

Kapetan je još uvijek sjedio na stolici i gledao se u ogledalo kada se sjetio da mu je brijač govorio o nedostatku hrane. Odmah pošalje po brijača i njegovog prijatelja i pozva ih na večeru. Dok su išli u goste, Abu-Geir reče Abu-Seiru: “Ja ne mogu ići, pozlilo mi je od morskog zraka, vrti mi se u glavi i mrači mi se pred očima, ti idi pa donesi i moj dio.

Brijač ode i vidje da ih kapetan i njegovi suradnici očekuju pa, kako je bio sam, kapetan ga upita: “Gdje ti je prijatelj?” a on odgovori: “Mojem prijatelju nije dobro od morskog zraka i nije mogao doći.

Kada je večera završena kapetan je izdao zapovijed neka Abu-Seiru dadu jednu zdjelu punu hrane koje je bilo dovoljno za nekoliko osoba i reče: “Ovo je večera za Abu-Geira, odnesi je i dođi kako bi popio čaj s nama, od sad pa nadalje bu-dite svaku večer moji gosti na večeri.

Abu-Seir je odnio zdjelu s hranom Abu-Geiru i ostavio je, a sam se vratio kod kapetana. Kada je poslije sat vremena Abu-Seir ponovno došao, vidje da je Abu-Geir pojeo svu hranu i spavao je, uz glasno hrkanje. Abu-Seir se začudi i reče u sebi: “Kakva dobra hrana! Da nam Bog da hrane, inače bojim se da će i mene pojesti”, i nasmija se od ove pomisli.

Ličilac, čuvši smijeh otvori oči i reče: “Čemu se smiješ?

Brijač reče: “Onako, razmišljam, da nam ovaj kapetan nije prišao u pomoć, bilo bi jako loše za nas, ali Bog se pobrinuo.

Abu-Geir reče: “Naravno, Bog nam uvijek šalje dnevnu porciju kruha.” Brijač reče: “Ali kako ćemo ako ne bude posla?

Abu-Geir reče: “Opet će nam poslati, kao što je i danas poslao, a da nije bilo kapetana ja bih ostao gladan.

Brijač reče: “Da, tako je.

Abu-Seir je oprao posudu za hranu i odnio je te predao kapetanovoj posluzi, pa se vratio na svoje mjesto spavati. Sutra ujutro, brijač je opet obišao brod i napravio poneki posao te nabavio nešto hrane i odnio je Abu-Geiru koji se tek bio probudio. Abu-Geir je samo jeo i spavao. Navečer je došao poslužitelj i poz-vao ih na večeru. Ponovno se Abu-Geir nije pomaknuo s mjesta, a Abu-Seir je otišao sam i rekao: “Mojeg prijatelja još uvijek boli glava.

Kapetan reče: “Kada prođu dva – tri dana naviknut će se na morski zrak.

Poslije se raspitivao za njegovo zanimanje a brijač reče: “On je ličilac, majstor bez premca u cijelome svijetu.

Kapetan reče: “Čudno, a ti si rekao da mu je posao bio u zastoju i da u vašem gradu nije zarađivao ni za troškove! Kada je netko majstor u svojem poslu, mora imati i koristi od toga.

Abu-Seir vidje da je loše ispalo, što sada da kaže? Razmisli malo pa odgovori: “Točno je to, ali ovaj moj prijatelj je toliko dobronamjeran da je jako brzo na svoje učenike prenosio svu svoju vještinu u poslu, a oni bi odlazili i stalno bi otvarali ličilačke radionice, pa je naš mali grad sada pun ličilačkih radionica i zato je malo posla, a da je bio nemilosrdan i da nije tako brzo upućivao učenike u vještine svoga majstorstva bio bi jedini u našem gradu i njegov posao bi dobro išao.”

Kapetan reče: “Možda. Ali da je dobronamjeran, na kraju bi vidio dobra od svoga rada. Na ovom svijetu nije moguće da netko bude dobar a da na kraju loše prođe.

Abu-Seir reče: “Naravno, tako je.

Abu-Seir je lijepo predstavio Abu-Geira i kapetan je bio sretan što tako dobri ljudi putuju s njim. Te večeri, kao i drugih večeri, kapetan je poslao jednu po-sudu punu hrane za brijačevog prijatelja, a brijač je danju radio pa, s obzirom da im je hrana bila pripremana, dalje je kao nagradu za svoj rad primao novac i štedio ga dok brod nije stigao do obale i kapetan mu tada reče: “Ovdje je baš takav grad kakav ste vi tražili, nastavite pješice.

Putovanje morem je završeno i brijač je uz mnogo molbi privolio ličioca da i on pođe kako bi se zahvalio kapetanu na gostoljubivosti. Potom Abu-Seir i Abu-Geir nastaviše pješice i uđoše u nepoznati grad.

 

Upišite komentar


Security code
Refresh