nedjelja, 23 septembar 2012 11:58

LIČILAC

LIČILAC

Abu-Geir je primjetio nekoliko ličilačkih radionica na sajmu. Ode do jedne od njih, pa kako bi započeo razgovor, odmota svoj pojas i reče: “Želim da mi ovo obojiš u zeleno.

 

 

Vlasnik radnje reče: “Nemamo zelenu boju.

Abu-Geir reče: “Vrlo dobro, oboji u smeđu.

Ličilac reče: “Nemamo ni smeđe.

Abu-Geir reče: “Molim? Crvenu, ljubičastu, žutu, plavu, neku boju koja će biti lijepa.

Ličilac reče: “Nemamo ni jednu od tih boja, to su strane boje, mi ovdje imamo samo crnu čija tamnija nijansa je crna kao ugljen, a svjetlija nijansa je siva, tamno siva ili svjetlo siva.”

Abu-Geir malo razmisli pa reče: “Dobro, koliko bi uzeo ako bi mi ovo obojio u sivo?

Ličilac reče: “Dvadeset dinara.

Abu-Geir reče: “U našem gradu uzimaju dva dinara.

Vlasnik radionice reče: “Pa onda odnesi i oboji to u svome gradu.

Abu-Geir se nasmija i reče: “Dragi majstore, ja sam i sam ličilac i znam bojati svim tim bojama. Sada, s obzirom da je tako i da u vašem gradu nema ovih boja a naknada za rad je tolika, primi me za šegrta, neka dođem i unaprijedim ti zanat i poslovanje te ti napravim bilo koju boju koju mušterija želi. Tada ćeš poslovati bolje od svih tvojih kolega u struci a i ja, kako sam stranac u ovom gradu, neću ostati bez posla.

Vlasnik ličilačka radnje reče: “Meni ne trebaju te boje i nikome ne dozvoljavam da mi se miješa u posao.

Abu-Geir reče: “Jako dobro, ali ako ja odem u neku od ličilačkih radionica u ovom gradu kako bih radio i pripravljao boje koje znam i ako posao procvjeta ti nećeš biti neraspoložen?

Vlasnik radionice reče: “I ostali ličioci u ovom gradu su kao ja, ne treba im ni zelena, ni crvena, ni ostale boje i ne žele strane radnike.

Abu-Geir reče: “Sad ćeš vidjeti!

Vlasnik radionice reče: “Dobro, vidjet ćemo.

Abu-Geir je otišao u drugu ličilačku radionicu i ispričao isto i čuo je iste odgov-ore. I kada je otišao u treću i četvrtu i petu i šestu radionicu čuo je iste riječi. Tako se Abu-Geir malo obeshrabri pa upita tko je starješina ličilačkog ceha u ovom gradu? Dadoše mu adresu. On ode u radionicu starješine ličilačkog ceha i vidje da i on govori isto. Abu-Geir razmisli i reče: “Upitat ću te nešto, za ime Boga, uputi me.

Starješina reče: “Izvoli.

Abu-Geir reče: “Ja sam čovjek, stranac, i u ličilačkom poslu sam majstor, znam pripravljati sve boje a ovih dana, kada sam došao u vaš grad, išao sam u neko-liko radionica tražeći posao, pa iako nitko od njih ne zna za druge boje osim za crnu, nisu bili spremni primiti me na posao kako bi naučili nešto i o ostalim bojama, zašto je to tako?

Majstor ličilac reče: “Razlog je taj što svi ličioci u gradu znaju bojiti s tom jednom bojom, naknada za rad također je dobra i nema nikakvog razloga kako bismo učili o novim bojama, a to bi zahtijevalo još nekoliko bačvi i drugih sred-stava i uvećalo bi nam poteškoće. Ova jedna boja nam je dovoljna, a i ljudi su se naviknuli baš na takvu boju.”

Abu-Geir reče: “Dobro, onda s obzirom da vi ne mislite učiti o novim bojama, ako bi došao netko i napravio novu ličilačku radionicu i ako bi znao bojati novim bojama, vaš bi posao bio u zastoju, zar ne?

Starješina ličilac reče: “To tako ne može jer smo mi ličioci ujedinjeni i ne dajemo posao niti jednom strancu i nitko nema pravo otvoriti novu radionicu. Abu-Geir upita: “Znači, u vašem gradu ličilački zanat nije slobodan?” Ličilac reče: “Slobodan je, ali za nas četrdesetoricu, za nekog drugog nije.” Abu-Geir reče: “Zar onda nije šteta da ljudi nemaju zelenu boju, žutu, crvenu, nemaju plavu i moraju pristati na tu crnu i sivu?

Ličilac reče: “To ja ne bih znao, ne znam filozofirati. Znam da je u našem gradu tako.

Abu-Geir reče: “Sad, s obzirom da je tako, idem i otvorit ću jednu ličilačku radionicu i sve ću boje koje postoje na svijetu ponuditi ljudima i sve ću ih prip-ravljati.

Ličilac reče: “Nemoguće je dobiti dozvolu za poslovanje jer je starješina našeg grada veoma razuman i pametan i ne radi ništa na štetu naroda.

Abu-Geir reče: “Ako je kao što si rekao starješina vašeg grada veoma razuman i pametan, neće žrtvovati interes svih ljudi u gradu radi interesa četrdesetorice ličilaca.

Ličilac reče: “Već je previše, pripazi da sam sebe ne bi doveo u nevolju, ovo nije grad bezakonja, ovdje se o svemu vodi računa.

Abu-Geir reče: “Vrlo dobro, puno vam se zahvaljujem za sada.”, izađe i reče u sebi: “Posljednji način je odlazak vladaru, možda će on prihvatiti razumne riječi.” Putem je razmišljao: “Bože, da idem, što da kažem, što da ne kažem?

Odmjeravao je svoje riječi i pripremao se, te ode vladarevoj kući tražiti pravdu pa reče: “Žalim se i tražim pravdu, hoćete li mi pomoći?

Vladar reče: “Gle, što se dogodilo? Na koga se žališ, netko ti je dirao imovinu?

Abu-Geir reče: “Ne.

Vladar ga upita: “Netko te je uznemiravao?

Abu-Geir reče: “Ne.

Vladar ga upita: “Netko je preskočio zid tvoje kuće?

Abu-Geir reče: “Ne.

Vladar ga upita: “Netko ti je potopio brod? Netko je napasao goveda i ovce na tvom imanju?

Abu-Geir reče: “Ne, nitko mi nije učinio zlo, samo želim ovaj šal obojiti u zele-no, a ličioci u ovom gradu to ne mogu.

Vladar reče: “Dobro, ličioci nisu krivi ako nemaju zelenu boju. Mi ne možemo nekog ličioca primorati da prihvati posao koji ne zna raditi, to je ugnjetavanje. Ako ličilac nema zelenu boju, ne prima narudžbe za nju i za to ne uzima na-knadu, tome nema prigovora.

Abu-Geir reče: “Naravno, to je točno ali ja kažem da sam i sam majstor ličilac i znam kako napraviti zelenu boju. Zašto me onda nitko ne prima za šegrta kako bih ga naučio bojati u zeleno i kako bi mu posao napredovao?

Vladar reče: “Točno je to, ako bi te netko primio za šegrta i ako bi naučio bo-jati u zeleno možda bi za njega bilo bolje, ali kada netko ne želi šegrta i ne želi naučiti bojati u zeleno, mi ga ne možemo na to prisiliti. Mi nikome ništa ne namećemo, nametanje nerazumnih zahtjeva je ugnjetavanje.

Abu-Geir reče: “Onda, zar nije ugnjetavanje da ja kao majstor ličilac koji zna bojati svim bojama budem bez posla, a da ličioci koji ni za što drugo ne znaju osim za crnu boju imaju ličilačke radionice i da ljudima u gradu koji žele zelenu i crvenu i žutu i ljubičastu i plavu boju to bude uskraćeno, ili da plaćaju ličiocima iz drugih gradova? To nije ugnjetavanje?

Vladar reče: “Da, izgleda da i ti imaš pravo a i narod ima pravo.

Abu-Geir reče: “Vrlo dobro, onda mi dopustite da napravim jednu ličilačku ra-dionicu i da ponudim ljudima zelenu i crvenu i žutu i ljubičastu i plavu i stotine drugih boja kako bih i ja imao posao, a i da svi ljudi u vlastitom gradu dobiju boje koje žele.

Vladar reče: “Nedostatak je u tome što mi imamo sporazum s ličiocima da u gradu bude četrdeset ličilaca i ne više, a sada ih je četrdeset.

Abu-Geir reče: “Dobro, ovaj sporazum je daleko od pravednog. Taj sporazum je ugnjetavački. S obzirom da ima četrdeset ličilaca, ličilački obrt nije slobodan, naknada za rad je previsoka i ovaj šal koji ja bojam za dva dinara oni bojaju za dvadeset dinara. Nadalje, to što nema drugih boja osim crne pa ljudi, kako bi imali i ostale boje, moraju drugima plaćati za to. Pravedno je to da interes naroda ne postane žrtva interesa ličilaca.

Vladar reče onima koji su do tad stajali oko njega i sve ovo slušali: “Izgleda da govori razumno, dovedite odmah starješinu ličilačkog ceha.

Nije prošlo dugo kad dovedoše starješinu ličilaca.

Vladar, upitavši ga kratko za zdravlje, reče: “Ili dajte posao ovom čovjeku ili će se ispraviti zakon o ličilačkom obrtu.”

Starješina ličilačkog obrta reče: “Uvaženi gospodine, ličioci su spremni platiti troškove ovog čovjeka koji je ostao bez posla kako bi bilo pravilno, ali ne mogu dopustiti da se miješa u njihov posao. Ovaj čovjek ima velike prohtjeve, kaže da zna način za pripravljanje svih boja i ukoliko se on zaposli u nekoj radionici, stvorit će se uzbuna i ličioci će među sobom postati neprijatelji.”

Vladar reče: “Što to znači? Što to znači? Vi onda ne želite da ljudi imaju boje koje bi htjeli? Vi samo mislite na vlastitu korist, vi ste u neprijateljstvu s naukom, obrtništvom i napretkom. U tom slučaju, ja ću ispitati majstorstvo ovog čovjeka i ako napravi sve boje, naredit ću nek mu se napravi radionica kako bi ličilački obrt u ovom gradu napredovao. Poslije ćemo srediti kako bi svi ličioci dolazili da od njega uče o pripravljanju boja. Ja sam ovdje vladar nad cijelim gradom, nisam samo vladar nad ličiocima.

Starješina ličilačkog ceha reče: “Kako god vi naredite.”

Vladar reče: “Naravno, dobrobit naroda je iznad svega, mi ćemo ličilački spora-zum ispraviti u korist naroda, to je za sada sve, izvolite.”

Zatim je starješina ličilačkog ceha otišao, a vladar pokaza Abu-Geiru nekoliko komada obojane tkanine i upita ga: “Možeš li napraviti ovakvu boju?” Abu-Geir reče: “Mogu.

Vladar se razveseli i naredi da se Abu-Geir vrati u grad sa službenikom i da iza-bere bilo koje mjesto koje želi za svoj rad.

Abu-Geir i vladarev zastupnik su se šetali neko vrijeme gradom dok ne pronađoše dobro mjesto, i vladar ga otkupi od vlasnika te naredi da se nabavi sve što je potrebno od opreme i sredstava, i da se Abu-Geiru da kuća u kojoj će stanovati, i da mu se stavi na raspolaganje onoliko radnika koliko mu je potrebno, i da mu naprave radionicu prema njegovoj želji. Abu-Geiru je također postavio uvjet da kroz određeno vrijeme, umjesto naknade, sve ličioce u gradu mora podučiti pripravljanju boja.

Slijedećeg dana zidar i radnik pod nadzorom Abu-Geira započeše gradnju radi-onice i napraviše veliku ličionicu, i sve što je bilo potrebno od sredstava za rad bilo je pribavljeno, a vladar je Abu-Geiru stavio na raspolaganje i četiri tisuće dinara gotovine. Čim je radionica bila spremna Abu-Geir je na gradskom rob-nom sajmu kupio sredstva za pripravljanje boja, a to bijahu obične stvari: kora šipka, broć*, žutika, kurkuma, stipsa, kana, ljuska oraha, katančica, list vinove loze, krmez* i drugo cvijeće i bilje.

A nakon nekoliko dana uzeo je nekoliko komadića bijelog platna iz vladareve kuće i sve ih je, komad po komad, obojao raznim bojama, i na svakome je ispis-ao naziv boje, pa ih je okačio oko radionice i pozvao vladara da otvori veliku ličilačku radionicu. Vladar i pratnja se pojaviše, i sretni, otvoriše radionicu. Tje-dan je dana izložba boja bila osvijetljena, i ljudi su u grupama dolazili na izložbu i bili su sretni jer su im u njihovom gradu dostupne sve željene boje. Abu-Geirov posao je cvjetao i toliko je narudžbi dobivao da je od prvog mjeseca zaposlio trideset – četrdeset radnika u svojoj radionici, a također je bilo dogovoreno da ličioci iz grada rade tamo dva sata dnevno kako bi se obučili u poslu. Tako oni koji ne htjedoše primiti Abu-Geira za šegrta bijahu primorani dolaziti i uz molbe učiti posao od njega te je nakon nekog vremena Abu-Geir postao jedna od bo-gatijih i poznatijih osoba u gradu.

Da vidimo sada što je bilo s Abu-Seirom za to vrijeme. Kao što znamo, Abu-Seir je nekoliko dana bio bolestan u svratištu za karavane. Nakon toga je ponovno radio kao brijač te, kada je htio vratiti nešto od svog duga vlasniku svratišta, ovaj nije htio primiti novac i reče: “Ti si stranac i tvoj nepošteni prijatelj te je iznevje-rio i ostavio te samog. Onoga dana kada si zatražio pomoć od mene, s obzirom da sam vidio tvoju dobrotu obećah sebi da ću te njegovati na Božjem putu. Sada sam sretan što je moj trud dao ploda i ti si ozdravio i počeo si raditi. Ako mi želiš uzvratiti dobrotu, dopusti mi zadržati radost koju sam stekao služeći na taj način, zauzvrat obećavam ako jednog dana osiromašim, a tebi bude dobro, doći ću zatražiti pomoć od tebe.

Abu-Seir je to prihvatio i od tada pa nadalje njihovo prijateljstvo postade još veće.

I tako, mjesec dana od kada je Abu-Geir pripremio ličilačku radionicu kako bi započeo s radom, Abu-Seir, šetajući gradom, prođe tuda i vidje ljude koji su stajali i promatrali.

Upitao je što se događa? Rekoše: “Ovdje je velika ličilačka radionica koja je sagrađena po vladarevom naređenju, a njen vlasnik je pametniji i bolji majstor u poslu od svih svojih kolega u struci i ima čudno ime: Abu-Geir.

Abu-Seir se razveseli i reče u sebi: “Hvala Bogu da je Abu-Geir konačno na-predovao u poslu, iako je prema meni loše postupio. Možda je sada, pošto je povezan s vladarem, zauzet svojim poslovima i ne sjeća me se, ali ako sada odem i pojavim se pred njim svakako će se razveseliti.

S tim mislima Abu-Seir je promatrao radionicu i približivši se mjestu gdje je

*broć – biljka iz koje se dobiva crvena boja alizarin *krmez – zagasita crvena boja bio Abu-Geir, vidje da je Abu-Geir u lijepo ukrašenoj odjeći sjedio pored vaza s cvijećem i poklona koje su mu poslali gradski velikaši, a u njegovom prisustvu stajale su sluge. Abu-Seir je krenuo malo naprijed i stao ispred Abu-Geira ne rekavši ništa. Pretpostavljao je da će mu, čim ga ugleda i prepozna, Abu-Geir poći ususret i da će se razveseliti što ga vidi. Ali čim je Abu-Geiru pogled pao na Abu-Seira i čim ga je prepoznao, pokaza prstom na njega i reče: “Ej, gadni, bezobzirni čovječe, zašto si došao ovamo, lopove podli, brzo mi se sklanjaj s očiju...

 

Abu-Seir se toliko iznenadio čuvši ove riječi da nije mogao pronaći ni riječ od-govora. Pomislio je kako sanja, kako se prijateljeve riječi ne odnose na njega. Tako je zaprepašten stajao i gledao, ali Abu-Geir nije dao priliku Abu-Seiru da dođe k sebi i da odgovori. Rekao je slugama: “Uhvatite tog nečasnog lopova i odvedite ga i izbacite vani”, pa reče glasnije: “Ovaj put ću ti oprostiti jer si nesretnik, ali ako još jednom stupiš ovdje nogom poslat ću te vladaru da te baci u zatvor.

Abu-Seir vidje da kod ovakvog stanja stvari nema mjesta razgovoru. Neraspoložen i tužan, izađe odande i reče u sebi: “Jasno je da me je ovaj nepravedni podlac iz straha da ga ne obrukam preduhitrio kako bi me osramotio, i sada, pošto je toliko nepravdan, moguće je da će mi stvarno zadati glavobolje. Bolje je izb-jegavati susret s njim kako bih vidio što slijedi.

Kada je Abu-Seir otišao, Abu-Geira upitaše oni koji bjehu oko njega tko je bio taj čovjek? Abu-Geir reče: “On je jedan bijedni lopov. Prije nekog vremena, kada nisam sumnjao na njega, na brodu mi je ukrao novac, zatim je došao ova-mo kao radnik i noću je odnio odjeću radnika, što sam primjetio ali sam se sažalio na njega i nisam mu htio zadavati glavobolje. Rekoh: ‘Nesretnik je, pusti neka nekom drugom padne u ruke.’, ali ponovno je bio pohlepan i došao je. Ovo sam napravio kako bi znao da ovdje više ne smije doći ni pod kojim izgovorom. Dovoljno je i to da ovdje ne dolazi, ne želim ga povrijediti.

Oni koji bijahu oko njega rekoše: “Imate pravo, vi ste veoma dobroćudni.

Abu-Seir je otišao, i toliko je bio neraspoložen zbog Abu-Geirove podlosti i zlobe da je nekoliko dana bio sav smeten. Na kraju reče u sebi: “Nije važno, jasno je da je ovaj čovjek i u našem gradu zaista bio nepošten, u svakom slučaju konačno će ga stići kazna, ja se ne žalim, radit ću svoj posao. Ljudi bez osobnih vrlina, kada negdje dođu, ne vide svoje stare prijatelje i zaboravljaju ih. Pusti, nek’ mu bude što me ne želi vidjeti, ja mu opraštam.

Abu-Seir je odlučio kako više nikada neće otići kod Abu-Geira i kako će se pos-vetiti svom poslu. Tog dana je bilo nekako svježe. Abu-Seir krene prema moru kako bi se okupao. Pomisli, bolje je da odem u javno kupalište, ali je osjećao odbojnost prema kupalištima s bazenom u tom gradu. Putem prema kupalištu pomisli u sebi kako bi bilo dobro kad bi ovako velik i nastanjen grad imao jedno dobro javno kupalište i kada bi ljudi znali za tuš te kad bi mogli učiniti nešto da sapun bude jeftiniji. Sada, s obzirom da kažu kako vladar ovoga grada podržava dobre poslove, gle, kako bi bilo kad bih mu otišao predložiti gradnju jednog javnog kupališta i jedne radionice za izradu sapuna? Da idem, da ne idem, ne znam hoće li me saslušati, neće? Neka bude što bude, otići ću i porazgovarat ću. Ako prihvati, moj će posao biti bolji od ovog brijačkog zanata, a također će se nešto poduzeti i glede čistoće i zdravlja ljudi, što će Bogu biti na radost i po volji.

Mahdi Azar Jazdi

DOBRE PRIČE ZA DOBRU DJECU

 

 

Upišite komentar


Security code
Refresh