srijeda, 31 oktobar 2012 13:00

UPRAVITELJ JAVNOG KUPALIŠTA

UPRAVITELJ JAVNOG KUPALIŠTA

Brijač Abu-Seir se pripremio za susret s vladarom, ali ga vratari nisu pustili. Oni rekoše Abu-Seiru da nitko nepoznat ne može ići kod vladara, osim po preporuci nekoga tko je vladaru blizak.

A mi mu možemo prenijeti tvoje riječi. Abu-Seir reče: “Nemam nikoga tko bi me preporučio. Također, ne mogu nikome reći to što imam. Imam jednu povjerljivu poruku koja će razveseliti vladara. Ako mi ne dopustite da odem do njega ja ću nastaviti svojim poslom, ali vladar će saznati za taj propust a onda ćete vi biti odgovorni.

 

Vratarima se veoma svidjela Abu-Seirova rječitost tako da su otišli, dobili doz-volu i odveli ga kod vladara.

Vladar upita: “Odakle dolaziš i što ti treba?

Abu-Seir reče: “Došao sam iz dalekog grada i donio sam poruku radosti i do-brog zdravlja.”

Vladar reče: “Vrlo dobro, daleki grad i poruka radosti i dobrog zdravlja, ali ove riječi nalikuju na poeziju i na zagonetku, a mi ovdje nismo raspoloženi rješavati zagonetke. Želim da govoriš jasno i da, kao jedan razuman čovjek, izložiš svoju namjeru otvoreno i iskreno.

Abu-Seir reče: “ O, care! Ja sam čovjek stranac i uhvatila me je nostalgija za mojim gradom i mojim krajem. Lutao sam po svijetu kako bih vidio gdje će se moje srce skrasiti i srce mi se skrasilo u vašem gradu. Po zanimanju sam up-ravitelj javnog kupališta i u tom sam poslu majstor. Kako dođoh u ovaj grad, vidjeh da ima malo javnih kupališta te da ti kojih i ima nisu dobri i čisti. Ljudi odlaze u kupalište čisti a izlaze prljavi i zaraženi. Za pranje ne koriste sapun, a to je nedostojno vašeg grada punog obilja. Kako sam čuo glas o pravednosti i poštenju vladara i svi su hvalili vaše dobročinstvo, rekoh idem predložiti da uz vašu dozvolu sagradim veliko javno kupalište u ovom gradu, od onih kupališta koja se grade u Iranu i koji su izvor procvata grada i zdravlja ljudi.”

Vladar reče: “To što ti govoriš nije ništa novo i mi to i sami znamo. Javnih kupališta ima malo, treba ih mnoštvo, nije svugdje čisto a treba biti čisto i treba se više naviknuti na korištenje sapuna. To nije nešto što bi netko trebao doći i predložiti. Upraviteljev posao je slobodan i ljudi imaju oči i uši te svatko tko bolje radi stječe više koristi, osim ako ti imaš nešto novo za reći.

Abu-Seir reče: “Baš tako, imam nešto novo za reći a što upravitelji ne prihvaćaju. Svaki novi posao zahtijeva novu podršku i novo ulaganje, a ja sam praznih ruku. Istina je to da kupališta u vašem gradu rade na starinski način i tegobno ih je mijenjati. Ono što sada imamo su kupališta s bazenima gdje svi ljudi ulaze u je-dan bazen s toplom vodom i kupaju se te ova zagađena voda ulazi ljudima u oči i uši i javljaju se bolesti. Zbog zdravlja ljudi kupališta treba graditi tako da ne ulaze svi u jedan bazen. Uz to, mogu sagraditi jednu radionicu za izradu sapuna u ovom gradu kako bi se oslobodili uvoza stranog sapuna.

Vladar reče: “Izrada sapuna? Odlično. Ali kako je moguće to da ljudi ne ulaze u bazen? Sada svatko može kod kuće zagrijati vodu i ne odlaziti u javno kupalište kako se ne bi zarazio.”

Abu-Seir reče: “Nije svatko u mogućnosti kod kuće zagrijati vodu i okupati se. Većina ljudi nema sredstva za to, a nema ni vremena, ali ako sagradimo javno kupalište koje će uvijek biti spremno i koje ne bi imalo bazen, svi se ljudi mogu u njemu češće i s lakoćom okupati, uvijek sa svježom, čistom i nekorištenom vodom na način da imaju na raspolaganju i hladnu i toplu i da im kao kiša pada na glavu i na lice.

Vladar reče: “Kao kanta za zalijevanje u kojoj je mlaka voda.

Abu-Seir reče: “Točno, ali i bolje od toga, tako da u svakom trenutku mogu na jedan mig vodu napraviti toplijom ili hladnijom, a to se zove kupalište s tušem. Vladar reče: “Jako dobro, razumijem to što govoriš, samo ne znam kako ćeš ga sagraditi. Slažem se kako se uvijek javljaju osobe koje prave savršenije uređaje od onih koji su do tada postojali i ako si ti čovjek s tim sposobnostima, sugla-san sam. Samo, proizvodnja sapuna je važnija. Mi ovdje nemamo nikoga tko poznaje taj obrt i ako govoriš istinu i ako umiješ to raditi, platit ćemo sve što ti je potrebno da bi ti posao napredovao. Znaš? Mi moramo ispitati svaku tvrdnju. Ako ti možeš ovdje dokazati tvrdnju kako znaš proizvoditi sapun, prihvatit ću i druge tvoje zahtjeve i spremit ću ti sve što kažeš kako bi ti bio zadovoljan, a i kako bi ljudi bolje živjeli.”

Abu-Seir reče: “Još ću danas, u vašoj prisutnosti, dati na probu proizvodnju sapuna. Materijal za to je: nešto malo goveđe i ovčje masti, malo soli i kalijevog

karbonata i jedan lonac za kuhanje sapuna.”

Spremiše to po vladarevom nalogu i pokraj velikog vrta postaviše napunjen lonac.

Abu-Seir skuha u loncu loj i masnoću s otopinom kalijevog karbonata. Zatim je u to ulio nešto guste slane vode, a vodu koja se izdvojila je prolio i ostavio lonac da se hladi. Ponovno je na to dodao nešto vode i malo sode i malo je to prokuhao te stavio lonac na zemlju, pa je vruću sapunsku masu ulijevao u neko-liko drvenih zdjelica i u svaku drvenu zdjelicu je umiješao izvjesnu količinu mirisa raznoga cvijeća. Kako se masa ohladila i očvrsnula, nožem je isječe na četvrtaste komade i reče: “Izvolite, ovo je ružin sapun, ovo sapun mošusa, ovo jasmina, ovo ljubičice, a ovo je sapun bez mirisa. To je tek jedan jednostavan način proizvodnje sapuna i kada bismo umjesto životinjskog loja upotrijebili drugu masnoću mogli bismo napraviti stotine i tisuće vrsta sapuna, sve jedan bolji od drugoga.

Vladar reče: “Bilo je tako jednostavno i lako?

Abu-Seir reče: “Tako jednostavno i lako. Svaki posao na svijetu je jednostavan i lak. Kad netko nešto ne zna raditi misli kako je teško, ali kada to nauči i napravi, vidi kako je bilo lako.

Vladar isproba sapune i izabra neke pa reče: “Jako dobro, odmah danas započni gradnju javnog kupališta i radionice za izradu sapuna, pronađi mjesto za to i sagradi ih onako kako misliš da će valjati. Sve što je potrebno, zidar i radnik i novac, spremno je. Nećemo uskratiti nikakvu pomoć u svrhu napretka grada i zdravlja ljudi.”

Sutradan, Abu-Seir se prošeta gradom zajedno s vladarevim zastupnikom i u jednom kraju izabra odgovarajuće zemljište pa iscrtaše plan kupališta i započeše gradnju.

Svako kupalište u gradu koje je do tada postojalo imalo je zaseban način upotrebe. Neke su ujutro koristili muškarci, a navečer žene. Neke druge, tri dana u tjednu su koristili muškarci, a četiri dana žene. Međutim, kupalište koje je sagradio Abu-Seir, imalo je dva odjeljka. Jedan za muškarce i jedan za žene i oba su bila otvorena i spremna svakoga dana. Na sredini plana bila su dva velika rezervo-ara za hladnu i toplu vodu, koji su se račvali u oba kupališta. S obzirom da u to vrijeme vodovodna oprema nije bila baš savršena, dosta je potrajalo dok su je uspjeli ugraditi u zidove i dovesti vodu do tuševa. Otvore na tuševima napravili su od lima, kao otvor na kanti za zalijevanje a vodu, hladnu i toplu, otvarali su i zatvarali pomoću slavina, kao slavina na samovaru, i po prvi put je pomoću vrlo jednostavnih sredstava sagrađeno jedno javno kupalište s tuševima. Sve na svijetu što se radi prvi put isto tako je jednostavno a kasnije se pojavljuju osobe koje to svakoga dana usavršavaju.

Prije tog vremena, ljudi su u svlačionicama vezivali odjeću u zavežljaje i ostav- ljali je po kutevima. Međutim, Abu-Seir je okolo napravio svlačionice u vidu sobica i to je također bilo novo. Također su, po Abu-Seirovom nalogu, zidove svlačionica ukrasili slikama i crtežima legendarnih junaka, a isto tako su i os-likali kupalište s vanjske strane. Takve slike su kasnije postale poznate kao “slike iz javnih kupališta”.

Kupalište se otvaralo izjutra, mnogo prije poziva na jutarnju molitvu i bilo je otvoreno do dva sata nakon ponoći. Da ne bi svakoga dana prije zagrijavanja kupališta netko dolazio i zadržavao se, dogovoreno je da se rano ujutro, kada se kupalište priprema kako bi primilo mušterije, ljudi obavještavaju uz zvuk roga. U to vrijeme ljudi nisu imali satove pa je bilo teško znati koliko je sati. Svakoga jutra, dok se kupalište spremalo, ljudi su obavještavani uz zvuk roga. Zvuk roga je morao biti jako snažan kako bi se čuo u cijelom kraju. Tako su kasnije ljudi svaki loš i neprikladan zvuk izjednačavali sa zvukom roga iz kupališta.

Abu-Seir je sastavio i jednu pjesmu o kupalištu koja je svakoga jutra, prije no što bi se čuo zvuk roga, glasno pjevana dva – tri puta. Pjesma o kupalištu je išla ovako:

Prvo što treba u ime Boga to je topla voda hejhajaha

Blagoslov to je k’o let ptice Feniks K’o ružina voda hejhajaha hejhajaha – hejhajaha

Danas nitko ne zna što znači hejhajaha, a to je nešto što nam je ostavio Abu-Seir. Što bi čovjek trebao napraviti, kada se nekome omogući napraviti sve što zna, on napravi i nešto čemu nitko ne zna uzrok.

Nekoliko dana je kupalište zagrijavano. Susjedi, sugrađani, graditelji i njihove obitelji bili su pozvani u parno kupalište pa, pošto je proba završena i javno kupalište bilo spremno za rad, Abu-Seir je otišao kod vladara i pozvao ga nek otvori kupalište. Tako se moglo reći kako je Abu-Seirovo kupalište jedinstveno jer ga je vladar otvorio i niti jedno drugo kupalište nije imalo tu povlasticu.

Toga dana kada je vladar dolazio u kupalište, vodu u kupalištu su pomiješali s ružinom vodicom a s prednje strane su svlačionicu zakadili ambrom i alojom. Do sredine ulice su prostrli ogrtače kojima se povezuju u kupalištu i zakadili su dimom od rutvice i tamjana te otpjevali pjesmu: “Hejhajaha, hejhajaha”.

Kada je ušao vladar s pratnjom, Abu-Seir je izgovorio dobrodošlicu i uputio je goste u kupalište, lijepo ih je primio i dvorio pa, kako u kupalištu nije bilo ničeg drugog osim ogrtača, svugdje kamo su pristizali dragi gosti, u svlačionicu, u dvorište, na kameno postolje za sapunanje i ispod tuša i opet na ulaz u svlačionicu trčao bi Abu-Seir i prostirao ogrtač pod noge vladaru kako bi mu iskazao poštovanje, a zaposlenima u kupalištu je govorio da i drugima pred noge prostiru ogrtače. I tako, od tog je dana nastala izreka, kada se želi nekome is-kazati poštovanje, kaže se: “Bacio je ogrtač pred njega”, znači, ispod njegovih nogu je raširio ogrtač.

Jedan od Abu-Seirovih boljih radnika u kupalištu je okupao vladara, istrljao mu tijelo, obrijao mu je glavu i nasapunao, namjestio je toplu vodu i hladnu vodu i kada je vladar izašao iz kupališta, shvati da je jako radostan i raspoložen te ohrabri Abu-Seira. Zatim upita: “Dobro, kolika je naknada po osobi za korištenje kupališta?

Abu-Seir reče: “Nije jednaka za sve. Svatko prema svojoj velikodušnosti, tko više ima, više, a tko ima manje, manje, a tko nema, naš je gost, a vi ste jako uzvišeni.

Vladar naredi te Abu-Seiru dadoše tisuću dinara i svakome od njegovih surad-nika po pet stotina dinara te se tako Abu-Seirova škrinja za prihod napuni nov-cem. Tada vladar vidje malu kutiju koja bijaše pokraj škrinje i na kojoj je pisalo: “Radnici”, pa upita: “Što je to?

Abu-Seir reče: to je kutija za novac koji mušterija želi posebno dati zaposlenima u kupalištu, koliko tko želi tu stavlja, a radnici to sami dijele. Jedan od vladare-vih pratitelja reče: “Neka daju napojnicu onome tko je bolje obavio posao pa će se svatko truditi kako bi netko i njemu poželio dati.

Abu-Seir reče: “Po mojem mišljenju neposredno davanje napojnica ima nekoliko nedostataka: prvo, stvara lošu naviku kod radnika i poslije drugima uskraćuju usluge. Dalje, to što se mušterija posrami ako nema novaca. Nadalje, to što ljudi neke od zaposlenih vide a neke druge ne vide, kao što su ložač, vodonoša, onaj što suši ogrtače i drugi, a svi se trude i trebaju dobiti dio. Kada se ovaj novac skupi na jednom mjestu, svatko će ostvariti svoje pravo.

Vladar reče: “Istina je, pravednije je tako.” Potom je i kutija za zaposlene dobila svoj dio i gosti su izašli.

Ubrzo se robni sajam zagrijao za Abu-Seirovo kupalište i ljudi su odlazili radi probe tamo te su svi bili zadovoljni, raspoloženi, čisti i hvalili su ga.

Kao što je i obećao, Abu-Seir je napravio i jednu radionicu za izradu sapuna i ra-dio je sapun od ovčjeg loja, od biljnih ulja i sode te je ubrzo povećano korištenje sapuna u gradu. Abu-Seir se jako obogatio od upravljanja kupalištem i proizvod-nje sapuna i život mu je postao lagodan i pun obilja, a postao je i omiljen kod vladara.

Nakon nekog vremena, jednog se dana s puta vratio kapetan broda koji je doveo Abu-Geira i Abu-Seira u taj grad i tek što je čuo glas o parnom kupalištu, dođe tamo.

Abu-Seir mu je ukazao veliko poštovanje i sam je ušao s njim u kupalište te mu pored nogu prostro ogrtač i služio ga je, a kapetan se razveselio zbog susreta s njim i upita ga i za Abu-Geira. Abu-Seir reče da on ima ličilačku radionicu i da je dobro, ali ne reče ništa o njegovoj podlosti. Kada je kapetan htio krenuti, stavio je ruku u džep i izvadio nešto novca na stol. Abu-Seir vrati novac i reče: “Prijatelju dragi! Sram me zbog tvoje dobrote i želim da ti nikad ne zatreba, ali ako ti jednom bude trebao novac za neki posao, ova škrinja je uvijek puna novca, dođi i razveseli me kako bih ti se odužio za tvoju dobrotu, jer ti si bio taj koji nas je ugostio na brodu i poslao si nas u ovaj grad i to što bolje živimo, to je zbog tvoje dobrote.

Kapetan reče: “Onoga dana vi ste bili bez posla i moja je dužnost bila da vam pomognem, a danas si ti obrtnik i ja bih trebao dati naknadu za korištenje kupališta.

U svakom slučaju, kapetan se pozdravi, sretan i raspoložen, i ode.

Sutradan, kada je i ličilac Abu-Geir čuo za kupalište s tuševima, nakani i on otići tamo. Posla potom svoj kovčeg s odjećom po posluzi u kupalište a sam, jašući na konju s još nekoliko osoba koje su mu bile bliske, ode u parno kupalište.

Abu-Seir, čuvši Abu-Geirovo ime od sluge, ukrasi ulaz u svlačionicu i s radošću se spremi primiti Abu-Geira. Odlučio je da će se prema njemu ponašati kao prema dragom prijatelju i da ne progovara o njegovoj nevjeri i podlosti. Abu-Seir je pomislio u sebi: “Sve što znam o prošlosti i on zna. Sada, ako se pokajao, dovoljan mu je i taj osjećaj srama, a ako se nije pokajao, kakva je više korist od optuživanja. Ako se on ponaša kao Abu-Geir, ja ću se ponašati kao Abu-Seir.

 

 

Mahdi Azar Jazdi

DOBRE PRIČE ZA DOBRU DJECU

Više iz kategorije: « ''Pčelica''

Upišite komentar


Security code
Refresh