nedjelja, 16 juni 2013 07:38

Pođite sa nama u Iran: Grad Zendžan

Pođite sa nama u Iran: Grad Zendžan

IRIB- Upoznavanje sa različitim kulturama, njihovim običajima i tradicijom predstavlja veliko zadovoljstvo i užitak za mnogobrojne ljude širom svijeta.

Na taj način čovjek počinje razmišljati o različitosti i bogatstvu stvaranja. Iran predstavlja primjer zemlje u kojoj se isprepliću različiti narodi, tradicije, kulture i brojne prirodne ljepote, što predstavlja pravi raj za strane turiste.

Bogata iranska kultura u sebi čuva tragove različitih naroda, država i ljudi. Upoznavanje sa prirodnim, kulturnim i tradicionalnim ljepotama i vrijednostima ove zemlje, pomaže nam da se upoznamo sa bogatom historijom i civilizacijom čovječanstva.

 Poštovani prijatelji, u današnjoj emisiji ćemo govoriti o iranskoj provinciji Zendžan.

Ova provincija je poznata po svojoj dugoj i bogatoj prošlosti, velikom broju i raznovrsnosti arheoloških i historijskih  spomenika, zbog čega je oduvijek bila rado posjećena turistička destinacija. Ova provincija, sa oko dva miliona stanovnika, površine od oko trideset i osam hiljada kvadratnih metara i četiri kantona, prostire se na sjevero-istočnom dijelu Irana.

Provincija Zendžan se nalazi na sjecištu dva velika iranska, planinska vijenca - Zagrosa i Elbrusa. Ovdje vladaju veoma pogodni klimatski uslovi, što ima veliki uticaj na poljoprivredno zemljište i prisustvo mnogobrojnih izvora i rijeka duž čitave provincije. Površina Zendžana iznosi dva posto od cjelokupne površine Irana i u ovoj provinciji živi tri posto od ukupnog stanovništva ove zemlje. Također, oko 6,7 % obradivog zemljišta u Iranu nalazi se u ovoj provinciji.

Grad Zendžan se nalazi u centralnom dijelu provincije. Ovo je grad prekrasnih prirodnih ljepota, umjetnika i industrijalaca. Njega je sagradio sasanidski vladar Ardešir Babakan. Kasnije je, u vrijeme Mongola i Timura Lenka, srušen do temelja. U devetnaestom stoljeću  Kadžarska dinastija ponovo podiže temelje ovog grada.  Zendžan je bogat historijskim spomenicima, a mi ćemo vam u ovoj emisiji predstaviti poznatu kupolu "Sultanija".

Nekih dvadeset i pet kilometara od grada Zendžana nalazi se dolina koju nazivaju "Sultanijina livada". Ova dolina je uvijek bila pristaniše mnogobrojnih nomadskih-doseljeničkih plemena a i danas se pominju selidbe tokom šestog i sedmog hidžretskog stoljeća iz područja sjeverne Kine i Transoksanije. Došljaci su ovu dolinu nazvali Kanguralenk.

Prema historijskim podacima "Sultanija" je sagrađena od strane mongolskog vladara Argun hana a u vrijeme vladavine sultana Muhammeda Hodabande Uldžajta doživljava najveći procvat.

Dakle, na jugozapadnom dijelu doline Sultanija nalazi se jedna od najljepših građevina islamske civilizacije - kupola "Sultanija". Ova građevina je podignuta od strane sultan Muhammed Hodabande u periodu između 703. i 713. godine po hidžretskom lunarnom kalendaru. Kupola Sultanija spada među najvrijednije religiozne građevine u svijetu, odmah iza džamije Aja Sofija u Turskoj i crkve Svete Marije u Firenci. Sultanija je visoka šezdeset i šest metara, i u prošlosti je ubrajana u najviše građevine na svijetu.

Građevina, u obliku osmougaonog mauzoleja debljine dvadeset i sedam metara, veličanstveno se uzdiže iznad zemlje i na visini od šezdeset i šest metara završava se u formi kupole. Ova kupola je prekrivena malim pločicama plave boje.

Kupola je postavljena na prostranoj građevini konusnog oblika, na čijim osmougaonim krajevima se nalaze prelijepe munare, sa motivima plave boje, koji se kontrastno reflektuju spram cjelokupne građevine smaragdne boje. 

Masivnost objekta daje neku veličanstvenost čitavom kompleksu.  Unutrašnjost mauzoleja je veoma precizno i veličanstveno projektirana.Unutrašnji zidovi su ukrašeni gipsanim radovima, a veliki epigrafi sa slikama na pločicama i mnogobrojnim geometrijskim i religioznim natpisima, udahnjuju živost i vedrinu ovom prostoru.

Arhitektura, mješavina različitih ukrasnih motiva, grandioznost građevine, harmoničnost dimenzija i blještavilo bogatstva boja, zajedno formiraju sklad i jedinstvenu ljepotu zgrade.

Kreativnost i inicijativa arhitekata i građevinara Irana, kroz stoljeća su gradili umjetnička djela, koja su uvijek bila u vrhu svjetske umjetničke baštine.Ona su danas uvrštena u zbirku nacionalnog i historijskog blaga Irana.

Kompleks zendžanskog bazara predstavlja drugu historijsku građevinu po vrijednosti u gradu Zendžanu. Ovaj bazar u ekonomskom, kulturnom i vjerskom pogledu predstavlja najneobičniji historijski kompleks čitavog Irana. Zbog svoje kulturne vrijednosti i starosti upisan je na listu državnih historijskih spomenika.

Bazar je sagrađen na površini od petnaest hektara, od središta starog dijela grada pa sve do ulaza u sam grad. U historijskom pogledu bazar je podijeljen na gornji i donji dio. Arhitektonski je posebno interesantan plafon bazara, koji ima veliki broj svjetiljki. Bazar služi kao mjesto na kojem su se okupljali stanovnici ovog grada radi zadovoljavanja socijalnih i religijskih potreba.

Na temelju arhitektonskog stila, historijske građe i drugih podataka, može se zaključiti da je izgradnja zendžanskog bazara počela 1790. godine, u vrijeme vladavine Aga Muhammed-hana Kadžara, a da je završena 1798. godine. Ovaj kompleks je 1906. godine dograđen, kada mu je dodan jedan broj novih tržišnih centara.

Zendžanski bazar u ekonomskom pogledu predstavlja kompleksnu cjelinu različitih trgovačkih i zanatlijskih jedinica, koje su povezane različitim kanalima sa cijelim gradom.

U pogledu proizvodnje, ponude roba i uslužnih djelatnosti, ovaj bazar predstavlja jedan od najbogatijih i najvažnijih trgovačkih i ekonomskih centara.

Bazar je od davnina predstavljao veoma pogodno mjesto na kojem su se odvijala razna društvena kretanja i gdje su, pored trgovačkih poslova, čuvani razni vjerski i nacionalni običaji i tradicija. Pored toga, promjenjiva klima i različita godišnja doba su također imala značajnu ulogu u očuvanju ovog kompleksa, jer su atmosferski faktori imali manji uticaj na unutarnju destrukciju bazara.

U nastavku priloga ćemo prenijeti dio iz članka gospodina Antonijusa Statakisa, jednog od učesnika naučno-turističke posjete Iranu.

''Iz Irana sam donio veliki broj uspomena i fotografija. Fotografije me uvijek ponovo vraćaju u to vrijeme. Moje uspomene i fotografije potječu iz zemlje u kojoj živi jedan plemenit, veličanstven, topao i gostoprimljiv narod. Ta zemlja ima bogatu tradiciju i nigdje se na zapadu nisam osjećao tako prijatno i ugodno.

U Iranu sam vidio žene koje, pored  toga što nose vjersku odjeću, obavljaju sve društvene aktivnosti. U iranskom parlamentu se nalazi isti broj žena kao i u grčkom parlamentu. Hiljade nasmijane djece se u muzejima, centrima za historiju i javnim parkovima upoznaje sa svojom prošlošću i uživa u svom životu. U Iranu nisam vidio siromašno dijete, kao što je to slučaj sa nekim zemljama Bliskog istoka i širom svijeta, gdje djeca čak rade i teške fizičke poslove.

Udžbenici i školski pribor je jako jeftin i umnogome odgovara standardu čitavog društva. Vidio sam veliki broj mladih i starih ljudi koji posjećuju mauzoleje velikih pjesnika i citiraju njihove stihove.''

Upišite komentar


Security code
Refresh