četvrtak, 11 decembar 2014 07:57

Cionisti, krađa historije jedne nacije

Cionisti, krađa historije jedne nacije

IRIB- U ovoj emisiji govorimo o cionističkoj uroti po pitanju otimanja starih palestinskih knjiga i promjene historijskih činjenica.


Nedavno su zvaničnici cionističkog režima govorili o političkom prijedlogu pripremljenom za Kneset, kako bi se cionistički režim zvanično priznao kao jevrejska država. Rojin Rijolin, koji je takođe govorio na jednoj konferenciji, morao je priznati da se Arapi na okupiranom teritoriju ne smiju smatrati manjinom te je kazao: ''Jedna četvrtina učenika osnovnih škola su Arapi i Arapi čine jednu petinu izraelskog stanovništva.''
Rijolin je, bez prozivanja cionističkog premijera Natanjahua, ukazao na njegov poziv da se moraju neutralisati nastojanja međunarodne zajednice da oduzme Izraelu jevrejsku prirodu. Naime, cionisticki premijer je poručio kako je Izrael jevrejska država i da smatra kako je mali broj onih koji imaju drukčije stajalište.
Uprkos Natanjahuovim riječima, društvo cionističkog režima je mješavina muslimana, hrišćana i Jevreja. Ipak, cionistički režim nastoji na različite, često nehumane načine, jevreizirati okupiranu Palestinu te pored protjerivanja nejevreja sa ovog teritorija kreira i lažne historijske podatke. Geografske i historijske knjige u školama okupirane Palestine prenose laži o prošloti naroda, plemena i vjeroispovijesti ovog teritorija. Na primjer, u tim udžbenicima su potvrđene laži da su Palestinci prodali svoje domove i zemljišta Jevrejima.
Na osnovu statistika, rušenje drevnih objekata u Palestini je svakodnevica. Podaci Palestinskog ureda za kulturu i civilizaciju kažu da je od 2000. godine trgovina sa palestinskim historijskim vrijednostima značajno porasla, a uz to je i preko 500 historijskih objekata pokradeno. To je u situaciji kada je cionisticki režim jedina vlada na svijetu čija se trgovina starinama ne istražuje i odvija na osnovu internih zakona.
Dakle, nema potrebe da se objašnjava kako je ovo protiv međunarodnih zakona te da UNESCO mora poduzeti nešto!
Skoro je Nabil Al-Arabi, generalni sekretar Arapske lige, na manifestaciji ''Palestina u arapskim spisima'', koja je održana u Kairu, kazao da je cionistički režim ukrao 80 hiljada knjiga i spisa iz ove zemlje i čuva ih u svojim arhivima. Kako prenosi časopis Midle East Monitor, Al-Arabi vjeruje kako cionisti knjige kradu od 1948. godine, kako bi promjenili pravi identitet Arapa i historiju države Palestine.
Al-Arabi je na pomenutom skupu istakao kako imperijalističke sile nastoje da unište arapsko naslijeđe. Sa druge strane, cionistički režim tvrdi da su te knjige bile ostavljene u napuštenim kućama i da ih oni čuvaju. Kako kaže Al-Arabi: ''Arapske zemlje su po ovom pitanju suočene sa ozbiljnim problemom, a glavni problem je pokušaj da se uništi islamska i arapska kultura.''
Treba istaknuti da su krađa knjiga i palestinskih dokumenata planirani prije dosta godina a napisan je i veliki broj članaka na tu temu. Al-Džazira javlja da je preko 30 hiljada knjiga ukradeno iz Bejtul Mukadesa te preko 30 hiljada knjiga iz Haife i Jafe.
Jasno je, a na osnovu trenutnih dokaza, od okupacije Palestine je na desetine hiljada historijskih knjiga pokradeno od strane cionista, kako bi se napravila podloga za uništenje historije i kulture jednog naroda. Narod iz palestinskih gradova i sela živi sa nadom da će se jednog dana vratiti u svoju zemlju. Doista, protjerano stanovništvo nije bilo u stanju da nosi i svoje knjige sa sobom, ali je okupator ušao u njihove domove i sve pokrao. Između maja 1948. godine i februara 1949. Institut hebrejskog jezika je sam preuzeo 30 hiljada starih palestinskih knjiga i spisa, koji su prikupljeni u Bejtul Mukadesu.
Izvještaji govore da je situacija u drugim gradovima okupirane Palestine bila slična i većina knjiga je uništena ili prisvojena. Ovi događaji su godinama bili zataškavani, sve dok izraelski student po imenu Gis Amit u arhivi jedne knjižare nije na neobičan način pronašao veliki broj palestinskih knjiga, koje su bile uredne poredane. Naravno, i sami Palestinci su znali da je njihova imovina oteta za vrijeme okupacije, ali niko nije vjerovao da je to sistematska urota.
Gada Karami, palestincki pisac i politički aktivista, koji je do 1948. godine živio u Bejtul Mukadesu, o privatnoj biblioteci svog oca kaže da se smatrala porodičnim blagom koje je u sebi nosilo godine historije palestinskih predaka.
On navodi da je za vrijeme cionističke okupacije bilo toliko katastrofe i ljudskih žrtava da nikom nije padalo na pamet spašavanje knjiga. Dodaje da je suština plana cionista takva da palestinski narod kroz izvjesno vrijeme ne može tvrditi kako je okupirani teritorij pripadao njima.
Skoro je objavljen dokumentarac o najvećoj krađi knjiga od strane cionističkog režima. Film koji je nazvan ''Najveća krađa knjiga'' djelo je Bini Bronera i govori o krađi knjiga koje su pripadale palestinskim izbjeglicama.
Dokumentarac koji je ekraniziran u Ramullahu i Tel Avivu govori o krađi nekoliko hiljada knjiga, koje se čuvaju u Nacionalnoj izraelskoj biblioteci, pod izgovorom da su spašene. Režiser filma, koji živi u Holandiji, u vezi filma kaže: ''Ja sam pronašao priču koju je po mom mišljenju vrijedilo ispričati i mislim da sam je iskreno ispričao. Smatram da smo napravili Izrael na patnji drugih.''
Broner ukazuje da su ukradene knjige do šezdesetih godina prošlog stoljeća bile skrivene, ali su nakon toga označene sa AP - ''Razlog ovakvog numerisanja je bio taj što knjige nemaju određenog vlasnika i mogu se koristiti kao izraelski proizvod. To znači da te knjige pričaju o historiji i kulturi izraelskog režima, i ne postoji zemlja po imenu Palestina. Oni knjige narodu nude na način kao da su tu već hiljadama godina.''
Trenutno u cionističkim bibliotekama ima oko šest hiljada anonimnih knjiga u vezi sa historijom palestinske nacije.

Prošle su tri godine od oktobra 2011. i dana kada je 107 svjetskih zemalja dalo pozitivan glas članstvu Palestine u UNESCO-u.
Na tom samitu je 14 zemalja bilo protiv članstva, dok su 52 članice bile suzdržane. SAD, Njemačka i Kanada su bile zemlje koje su se u potpunosti protivile članstvu Palestine.
UNESCO je prva organizacija koja ovisi o UN-u a koja je u potpunosti priznala državu Palestinu. Ipak, postavlja se pitanje je li taj događaj, kojeg je zastupnik cionističkog režima nazvao ''tragedija UNESCO-a'', išta donijeo Palestini, i može li trenutno pomoći spašavanju palestinske kulture i književnosti? Može li ova institucija, putem legalnih sredstava i podloga zaštititi palestinsku naciju? Ili je primanje Palestine u ovu instituciju samo simbolika i znak da se UNESCO navodno bavi spektrom raznih pitanja u svijetu?
Nažalost, tok događaja i šutnja ove institucije govore nam da je sve samo predstava u kojoj se glumi otpor cionističkom režimu.

 

Medij

Upišite komentar


Security code
Refresh