utorak, 09 juni 2015 00:09

Ako ste crnac u Americi, pravila su drugačija

Ako ste crnac u Americi, pravila su drugačija

IRIB- Dvadesetpetogodišnji Freddie Gray nije samovoljno izvršio samoubistvo na zadnjem sjedištu policijskog vozila.

To je čista izmišljotina. Ubili su ga policajci ubice koji su bili odlučni u tome da ga ušutkaju i očitaju mu bukvicu. To je moje mišljenje. I to je razlog zbog kojeg službeni policijski izvještaj još nije javno objavljen. Zbog toga policija negira da je vozilo napravilo četvrtu stanku na ''pustom raskršću... okruženom praznim poljima''.

Iz tog razloga nisu bili pušteni snimci koji su snimljeni između vozača i glavnog štaba. Zato je policijski komesar odbio da odgovori na pitanja o video snimku koji je snimljen od Jung Hyun Hwanga, vlasnika prodavnice mješovite robe, čija sigurnosna kamera je bila uključena kada je policijsko vozilo napravilo ''do tada neviđenu stanku'', a Gray je još uvijek bio prisutan.

Obratite pažnju na sljedeće:

''Vlasnik prodavnice... izjavio je za Associated Press da su dva policajca posjetila njegovu prodavnicu 20. aprila i kasnije napravila kopiju videa''. Od tada, originalna kopija koju je imao Hwang također je misteriozno nestala.

Pa naravno da je nestala kao što će nestati svi ostali dokazi. Šta ste očekivali: Pravdu? E, to ne. To je već temeljno diskreditovano od strane stručnjaka, kao i smiješna priča pod nazivom ''Gray se ubio''.

Pogledajte šta je objavio Daily Beast:

''Nikada nisam vidio da neko sebi tako nanosi povrede kičmene moždine,'' tvrdi Anand Veeravagu, neurohirurg na Univerzitetsko – medicinskom centru Stanford koji specijalizira u domenu povreda mozga i kičmene moždine... Teško mi je zamisliti da bi neko to mogao uraditi,'' dodaje on. ''To bi bilo doslovno kao da se pokušava objesiti u autu a nema čime da se objesi''.

Veeravagu kaže da postoji samo par načina na koji se može nanijeti povreda kičme, a sličan je način na koji je Gray preminuo. Prvi, tvrdi on, je oštra povreda, a to je direktno probadanje, npr. neko s nožem ''ko zna šta treba da uradi, ili s nečim drugim čime se može probosti, čime se dobije rana poput one od metka... nekad ljudi pokušavaju da izvrše samoubistvo vješajući se. To je jedan od načina koje sam vidio gdje možete (počiniti samoubistvo ili se namjerno povrijediti) lomljenjem kičme. Izmaknu sebi stolicu, padnu prema podu, a oko vrata se stegne omča. Rezultat je direktno oštećenje kičmene moždine'', rekao je. ''Međutim, vrlo je teško vidjeti kako neko pokušava da izvrši samoubistvo nanošenjem povrede na kičmenu moždinu bez upotrebe nečega drugog''.

Ali to je čak i u onim slučajevima, kaže on, kada pacijenti ne dožive smrt od povrede kičmene moždine. A većina njih koji završe u bolnici nakon takve povrede, bilo da su je sami izazvali ili ne, doživljavaju traumu.

''Većina povreda kičmene moždine nisu fatalne ukoliko se pacijent odmah prebaci u bolnicu'', rekao je Veeravagu. ''Većina ih preživi''. Teško je zamisliti da neko sebi nanosi tešku povredu kičmene moždine na zadnjem sjedištu automobila, jer to se nikada nije dogodilo. Radi se o tome da je to samo još jedna notorna izmišljotina.

I još nešto: Pravi razlog zašto Gray nije odvezen u bolnicu je taj što Grayev život nije bio bitan. Jednostavno. Da je bio bjelac, ne bi mu se ni dogodilo takvo nešto jer bi policajci bili zabrinuto zbog posljedica. Međutim, bio je crnac i nisu imali potrebu da puno razmišljaju. Kao da ništa bije bilo. Glavni ured će to prikriti, video snimak će nestati, krupne gradske face će već smisliti neku opravdavajuću priču, naš afroamerički predsjednik će ponuditi svoju potporu za ''naše fine ljude u plavom'', i sve će pasti u zaborav. Zar nije uvijek tako?

Možda i nije, da je Gray bio bjelac, imao bi pravdu na raspolaganju. Ma, vraga bi. Vjerovatno bi bio primoran da se trampi za neki dug za koji bi morao da odleži koju godinu u samici. Drugim riječima, i dalje bi bio ugnjetavan, ali bio bi živ, u tome je razlika. Ne bi mu slomili vrat i pustili ga da umre. Takva vrsta tretmana se primjenjuje na crnce, a ne na bjelce. Ako ste crnac i nalazite se u Americi, pravila su drugačija. Svi to znaju. Isto kao što svi znaju da ako ste nenaoružani crnac i primite 7 hitaca bježeći od policajca zbog ''uspostavljanja vizuelnog kontakta'', e pa, pogodite šta je sljedeće:

Jednostavno ćete umrijeti ''prirodnom smrću'', jer će tako pisati u novinama sljedećeg dana. Dakle, pomirite se s tim.

Samo ovaj put, ljudi ne žele tek tako da se ''pomire s tim''. Njima je dosta i žele promjene. Zbog toga masovno izlaze na ulice širom zemlje i pokazuju svoje nezadovoljstvo, svoj bijes i insistiranje da se i njihov glas čuje. Naravno, tu se može pronaći i malo nasilja, ali ništa zato. Ništa se ne može uporediti sa nasiljem koje je iskusio Gray kada je oboren na zemlju i snažno udaren u glavu kada mu je ''kičmeni stub oštećen za 80 % u predjelu vrata, a govorni aparat uništen''.

Isto tako se ne može uporediti sa nasiljem sa kojim se crnci u gradovima suočavaju svakodnevno sa policijom. Evo jednog video klipa na WSWS:

''U izvještaju Baltimore Sun-a od prošle godine je prikazano da je grad platio 5. 7 miliona dolara od 2011. putem tužbi vezano za policijsko nasilje.

''Službenici su pretukli na desetine građana koji su zadobili povrede poput slomljenih kostiju, vilica, noseva, ruku, nogu, članaka, povrede glave, organa, pa čak i smrt, a sve to za vrijeme upitnih hapšenja, ''objavljeno je u novinama...''

Sada se to može nazvati nasiljem, a ne samo par razbijenih prozora ili nekoliko slupanih automobila. Obratite pažnju na sljedeće:

''Teoretski, mirovni politički proces je apsolutno pravi način da se riješe problemi brutalnosti i isključenja. Praktično, to se nije desilo, to se ni ne dešava, a nema naznaka ni da će se desiti... Policija žestoko udara, oni su eskalacija, oni su nasilni, oni su loši. Činjenica je da se neredi ponekad dešavaju, historijski je stvorila urgentnost, a što se može desiti opet i potaknuti na političke promjene što je, u krajnjem slučaju, dobro.''

Ali ono što je bitno za zapamtiti jeste to da nasilje u Baltimoru nije nastalo ni iz čega. Ono ima svoje korijene u pravdi. Ako tretiramo ljude kako treba, problemi nestaju. Nemiri služe kao sredstvo za provedbu šašavih borilačkih zakona, nakon čega se ''iskoristi gužva''. Takav je izbor, zar ne?

Znamo na koji je način vlast izabrala da se bavi time, kroz provokacije, eskalaciju i agresiju, na isti način na koji SAD rješava sve. Guverner je razvio dvije hiljade trupa Nacionale garde na ulicama kako bi uskladio na stotine robo-policajaca koji su transformisali Baltimor u ratnu zonu tako da mogu vidjeti kako je njihovo novo oružje efikasno u zastrašivanju javnosti. I ko pomaže guverneru i glavnim gradskim elementima u njihovom pobijanju protestanata?

Članak na internet sajtu World Socialist to savršeno sumira:

''U svojoj press konferenciji u utorak, gradonačelnica Baltimora Stephanie Rawlings-Blake više puta je ukazala na iskaljivanje bijesa mladih ljudi usljed nasilja policije kao ''nasilnika'' najavljujući uvođenje policijskog sata i pozivajući Nacionalnu gardu. Bila je u društvu  šefa patrole Darryl De Sousa, predsjednika Gradskog vijeća Bernarda C. ''Jack'' Younga i člana Gradskog vijeća Brandona M. Scotta, svi su bili crnci, a potonja dva također su nazivali demonstratore ''nasilnicima''...

''U svom odgovoru na erupciju policijskog nasilja poput ubistva Freddie Graya, crnački politički establišment, na čelu kojeg se nalazi Afroamerikanac, pokazala je razloge navedenog: korupcija, protivljenje interesima i aspiraciji siromašnih i radnika, crnaca i bjelaca.''

Da li će ikada postojati pravda za Freddie Graya?

Ne. Ljudi koji posjeduju ovu zemlju to ne bi dozvolili.

Upišite komentar


Security code
Refresh