petak, 12 juni 2015 03:17

Ne- radu djece, da- kvalitetnom obrazovanju

Ne- radu djece, da- kvalitetnom obrazovanju

IRIB- Ova emisija je snimljena povodom 12.i juna (Svjetskog dana borbe protiv dječijeg rada) i upoznaće nas sa stanjem djece koja rade u svijetu.

 

Svjetska organizacija za rad je, od 2002 godine akcenat stavila na ukidanje dječijeg radu u cijelom svijetu, kao i na potrebne poteze i nastojanja u tom pravcu. Iz tog razloga ove godine je 12-i juni proglašen svjetskim danom borbe protiv dječijeg rada, što potrebuje saradnju svih zemalja, nalogodavaca i organizacija za rad, civilnih zajednica i miliona ljudi diljem svijeta, kako bismo mogli očekivati efektne poteze s ciljem pružanja pomoći ugroženoj djeci.

Slučajevi ekonomskog iskorištavanja djece su dosta česti u cijelom svijetu, s obzirom da djeca predstavljaju jeftinu radnu snagu i koja, u poređenju sa odraslima, imaju manje prohtjeve, a gdje je mogućnost njihovih očekivanja vezano za nepravedne uslove rada vrlo niska. Shodno posljednjim statistikama Svjetske organizacije za rad od 31.i marta 2015-e godine, danas u cijelom svijetu postoji 168 miliona djece koja rade, starosne dobi od 5-17 godina, što predstavlja 11% od cjelokupnog broja djece na svijetu. Od tog broja 220 miliona djece su djeca školskog uzrasta, tojest od 5-14 godina, a većina njih radi puno radno vrijeme. Svjetske statistike kažu da je većina te djece uzrasta  5-11 godina. Radi se o 73 miliona djece, tojest 44 % od ukupnog broja djece koja rade. U ovoj starosnoj skupini većinom su podjednake posljedice izrabljivanja i muške i ženske djece. Ova djeca ne idu u školu, malo vremena provode u igri ili uopće nemaju vremena za to. Većina ove djece se ne hrani adekvatno i nemaju odgovarajući tretman i uopćeno su im uskraćene sve mogućnosti i prilike da budu djeca. Više od polovine ove djece rade u najgorim mogućim uslovima, kao na primjer rad u opasnim područjima, ropstvo i drugi vidovi prisilnog rada, nezakonite aktivnosti poput krijumčarenja droga, zatim prostitucija kao i učešće u oružanim sukobima. Ova djeca su posebno ranjiva i podložna uticajima.

Jedan od važnih ciljeva uspostave međunarodne organizacije za rad u vrijeme njenog osnivanja 1919-e godine bilo je suprostavljanje i ukidanje dječijeg rada. Sa historijskog aspekta važan argument ove organizacije u procesu ostvarenja cilja zabrane dječijeg rada je usvajanje standarda rada i nadzor u sprovođenju istih, a ti standardi su jasno odredili kolika je najmanja starosna doba osobe koja se želi zaposliti. Pored toga, od 1919-e godine pa na ovamo osnova rada ove organizacije, tojest, nadzor i praćenje sprovođenja spomenutih standarda o najnižoj starosnoj dobi je postao dio odredbi Međunarodne organizacije za rad. Konvencija broj 183 određuje da najniža starosna dob osobe koja se želi uposliti ne smije biti ispod starosti upotpunjavanja obaveznog školovanja. Konvencija broj 182 od strane Međunarodne organizacije za rad iz 1999-e godine spada u efektne poteze na putu ukidanja dječijeg rada i izrabljivanja.

Dječiji rad, koji se završava iskorištavanjem i izrabljivanjem je zabranjen od strane svjetske organizacije za rad. Najgori oblici dječijeg rada, sa međunarodnog stanovišta su ropstvo, krijumčarenje, ropstvo zbog dugova i drugi oblici prisilnog rada, nasilna upotreba djece u oružanim sukobima, prostitucija i pornografija i upotreba djece u nezakonitim aktivnostima. Na nižem nivou je dječiji rad u smislu obavljanja poslova od strane djece čija je starosna dob niža od dozvoljene za rad, što eventualno predstavlja prepreku obrazovanja te djece i njihovog sveobuhvatnog rasta i razvoja, zatim tu su i poslovi koji dovode u opasnost zdravlje i psihički, tjelesni i moralni razvoj djece što zbog prirode samog posla ili zbog uslova u kojima se ta djeca nađu.

Perzistiranje problema dječijeg rada ima korijene u siromaštvu i nemogućnosti pronalaska odgovarajućeg zaposlenja za odrasle, nedostatak zaštite od strane društva i neobrazovanost. Sva djeca, bez izuzetka od ranog djetinjstva moraju pohađati škole, kako bi mogli u budućnosti kada dostignu potrebnu starosnu dob, da pronađu sebi odgovarajući posao.

Međunarodna organizacija za rad na Svjetski dan borbe protiv dječijeg rada u 2015–oj godini poseban akcenat će staviti na važnost kvalitetnog obrazovanja kao jednog važnog koraka u procesu borbe protiv dječijeg rada. Shodno tvrdnjama Međunarodne organizacije za rad upravo sada je najbolje vrijeme za takav potez. Međunarodna zajednica će u 2015-oj godini analizirati razloge svoga neuspjeha na putu postizanja razvoja u odgojno-obrazovnom procesu i tom prilikom će objaviti nove ciljeve i nove strategije.

Mnogobrojna djeca ne pohađaju školu ili istovremeno sa radom oni pohađaju i školu, što u konačnici nanosi štetu obrazovanju, njihovom učenju i školama. Izostanak potrebnog obrazovanja i ostalih potrebnih vještina kod djece koja rade uzrokuje da oni kasnije u životu pronalaze slabo plaćene i opasne  poslove, i konačno- nezaposlenost uglavnom pogađa neobrazovane i nestručne osobe. Ovakva situacija posebno pogađa djecu koja su prisiljena da rade. Oni, bilo u periodu dok su djeca ili kasnije kada odrastu pronalaze slabo plaćena i opasna zanimanja ili čak kada odrastu ostanu bez ikakvog zaposlenja zbog neobrazovanosti i neusavršavanja u raznim oblastima. Iz tog razloga, razbijanje ovog začaranog kruga predstavlja izazov svjetskih razmjera, a u svemu tome odgoj i obrazovanje imaju ključnu ulogu.

Besplatno i obavezno kvaliteno školovanje za djecu od ranog djetinjstva predstavlja uslov dobrog zaposlenja i ključno sredstvo za ukidanje dječijeg rada. Pored toga, ta djeca u školama učeći i usvajajući potrebna znanja i vještine, pripremaju sebe za jedan dobar i odgovarajući posao u budućnosti.

Međunarodna organizacija za rad na Svjetski dan borbe protiv dječijeg rada poziva Međunarodnu zajednicu da obrati pažnju na mnoga pitanja. Prvi korak je obezbjeđivanje uslova za besplatno i obavezno kvalitetno školovanje za svu djecu, od ranog djetinjstva s ciljem da u budućnosti te osobe pronađu adekvatno i dostojno zanimanje. Drugi korak su novi napori da se stvori sigurnost da je nacionalna politika kontinuirana i učinkovita za djecu koja rade kao i za njihovo obrazovanje. I treći potez je da se politički moćnici obavežu da će svoj djeci učiniti dostupno kvalitetno obrazovanje, a pored toga da obezbijede i sva potrebna ulaganja u stručno obrazovanje.

Od ciljeva milenijskog razvoja i napretka, Organizacija UN je ukazala i na ove ciljeve a to je da svi dječaci i djevojčice na svijetu do 2015-e godine moraju završiti svoje osnovno obrazovanje. Međutim, trenutno smo svjedoci da se taj cilj nije ostvario. Statistika Organizacije za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija (UNESCO) pokazuje da od broja upisane djece u škole njih 58 miliona su djeca početnog školskog uzrasta, a 63 miliona omladinaca, srednjoškolskog uzrasta nisu nikada ni išli u školu.

Svjetski problem dječijeg rada i izostanak njihovog obrazovanja se, također, mogu analizirati kao ciljevi stabilnog razvoja. Mi više nećemo svjedočiti dječijem radu širom svijeta i nećemo se susretati sa problemom dječijeg rada, ukoliko djeca u svijetu budu u mogućnosti da se školuju i ukoliko steknu potrebne vještine i znanje za uključenje u društveni život i pronalazak zanimanja u budućnosti.

Ovaj dan je prilika da se podsjetimo na ovu gorku stvarnost a to je da se svakodnevno milioni djece u čitavom svijetu, nalaze pred mnogobrojnim opasnostima i prijetnjama i na taj način oni gube svoje djetinjstvo. Ovaj dan je prilika da se podsjetimo da još uvijek djeca diljem svijeta, i u našem okruženju, rade u najtežim i najgorim uslovima i koja su prisiljena da svoje djetinsjtvo prodaju za beznačajnu naknadu.

Zapravo, važnost pružanja zaštite životima djece, kao i njihovom psihičkom, tjelesnom i moralnom razvoju, uzrokuje da države, međunarodne organizacije, građanski aktivisti i svi ljudi širom svijeta ne smiju biti indiferentni pri susretu sa problemom dječijeg rada i uskraćivanja školovanja i obrazovanja djece i potrebno je da urade nešto učinkovito.

Upišite komentar


Security code
Refresh